Hemičarka iz Henkela, Ingrid Bergmajer, kupila je predivnu kuću pored jezera Starnberger, ali je naglo počela u njoj, umjesto uživanja, da se osjeća tromo i iscrpljeno; gubila je na težini, dobila je kožni osip, poremetila joj se cirkulacija i počele su da je muče jutarnje glavobolje. Institut za ekološku kemiju (München), ustanovio je krivca u pentahlorfenolu, materiji kojom se štiti drvo od različitih insekata, glodavaca, gljivica i plijesni. Tragovi ovog otrova nađeni su u zavjesama, tapetama, tepisima i knjigama, mada se osjetilom mirisa mogao raspoznati, a detektiran je i u mokraći stanara Bergmajerine obitelji, kao i kod ostalih ljudi čija drvenarija u kući sadrži ovu materiju. Na ovaj otrov naročitu pažnju treba obratiti pri zaštiti lamperije, tako omiljene u našem narodu, pa namještaj štititi od napasnika lanenim uljem ili voštanim premazom.
Početak dvadesetog stoljeća obilježen je kemijskim procvatom celuloida i formaldehida. Oba su na velika vrata ušla u naše živote, nalazeći primjenu u industriji iverica i šper-ploča, preko sredstava za čišćenje u kućanstvima, do crijeva za proizvodnju hrenovki, kobasica, boja i papira. Udisanje formaldehida može izazvati alergijska oboljenja i bronhijalnu astmu. Primjer sa jednom srednjom školom u Lengedeu (Njemačka) je tipičan – škola je zatvorena poslije dvogodišnjih žalbi učenika i profesora koji su počeli patiti od netipičnih glavobolja i problema s očima. Stručnjaci su ustanovili da je količina formaldehida, po četvornom metru, iznosila 700 mikrograma, umjesto dopuštenih 120. Izbjegavajući formaldehide u izolirajući materijalima, bolje je koristiti staklenu vunu, a za namještaj i zidne obloge izabrati ivericu (E klase), koja vrlo slabo isparava, ili neki drugi materijal.