Veliki pisci, poput Byrona i Dickensa otvoreno su sumnjali u Šekspirovo autorstvo. A tu su bile i druge istaknute javne ličnosti, uključujući: Volta Whitmana, Marka Twaina, Helen Keller, Henry Jamesa, Sigmunda Freuda, Charlieja Chaplina, Orsina Walesa, … koji su također sumnjali u autorstvo Shakespeareovih djela. Ako nije bio taj bradati čovjek iz Stratforda, čija je slika bila na prvom spomeniku autoru drama? Tko je to onda bio? Kandidata je bilo više. na prvom mjestu je bio Francis Bacon (slika lijevo), jedna tajanstvena ličnost, poznat kao filozof i državnik. U Bejkonovim djelima iu Shakespeareovim komadima ima dosta nevjerojatnih podudarnosti i upadljivo sličnih misli. O tome postoje danas različite verzije i stavovi. ‘Bejkonovci’ su uglavnom nastojali dokazati da je Bacon bio pisac poznatih djela pod Shakespeareovim imenom, tražeći u tim kazališnim komadima šifre koje bi to potkrijepile. Bacon je, naime, poznat i kao autor jedne šifrirane knjige koja, čini se, na pravi način nije do danas pravilno protumačena?
Ovim pitanjem se posebno pozabavio prije nekoliko desetljeća Viljem Fridman, čuveni američki kriptolog, koji je ovakve ili slične hipoteze razbio. On je, vjerovao je, dokazao da Bacon nije nikako mogao napisati djela koja su, kako se vjerovalo, Shakespeareova. Ako nije Bacon, tko je onda?
Danas je na tom popisu ‘mogućih pisaca’ više od pedeset imena. Još u 19. stoljeću javilo se i ime grofa Retlanda. Oni koji su prihvatili ovu pretpostavku otkrili su da je on učio u Italiji, da se tamo družio s Dancima i da su dvojica od njih imali prezimena Rozenkranc i Gildenstern. Takva imena, poznato je, nose ličnosti iz ‘Hamleta’. Zna se, ipak, da je Retland bio mlađi od Shakespearea i to znači da je on neke od drama morao napisati kada je ima petnaestak godina. A u to je teško povjerovati. Drugo ime koje se najčešće spominje jeste ime Edwarda de Vere (slika desno). On je, međutim, umro 1604. godine, a neke drame su se pojavile nakon tog datuma. Tko je onda njih napisao?
Nije u svemu tome jasno zašto je tajnu autorstva trebalo čuvati toliko dugo, dijela pripisivati ​​drugome, a onda sve to ‘režirati’ čak i toliko godina poslije smrti i sve do pojave prvih sabranih djela 1623. godine? To je ključna misterija. Pitanje je, može se reći, za sada još uvijek otvoreno.
Vrlo malo se zna o osobnom životu Shakespearea i praznine u njegovoj biografiji tretiraju se kao posredni dokazi protiv njegove pogodnosti kao autora ‘njegovih djela’. Ovaj nedostatak biografskih informacija ponekad se uzima kao pokazatelj organiziranog pokušaj od strane vladinih dužnosnika da obriše sve tragove Shakespearea iz povijesnih zapisa i da se sakrije identitet o istinskom autoru, ili čak suprotno da se saktrije pravi identitet Williama Shakespearea. Da ovo zadnje navedeno ima vrlo jake osnove, pokazat ovo što sada slijedi!