Teškoće u funkcioniranju, nisko samopouzdanje, potčinjavanje i tendencija dopuštanja drugima da preuzmu odgovornost umjesto njih, opisuje ovisne osobe.

Govorimo o osobama koje su sklone ostajanju u odnosu, u kojem se s njima loše postupa, iz straha da ne budu same. Grčevito se hvataju za drugog, čak i kada je odnos u kojem su disfunkcionalan. Imaju teškoća da započnu nešto novo, kritika i neodobravanje ih lako pogodi, dok anksioznost i kroničan stres prati veći dio njihovog života.

Izbjegavanje konflikta po cijenu gubljenja identiteta najtipičniji je znak da je u pitanju ovisan tip osobnosti. Žive svoj život kroz druge i za druge, sretni su samo kada su i drugi sretni. U potpunosti se podčinjavaju željama onih koje vole, zanemarujući svoje potrebe i svoju osobnost.

Navedene karakteristike, međutim, često su vrlo poželjne u našoj kulturi. Potiče se potreba da smo sretni samo kada su i drugi sretni, da se žrtvujemo za druge i dajemo im što više sebe. Međutim, da li je iu ovom slučaju važno pitanje granica, količine, i što to još može se krije iza ovog ponašanja?

Za tebe dat ću sve!

Zavisni tip osobnosti na površini zrači toplinom i druželjubivošću, ali ispod toga krije se ličnost koja vidi sebe kao bespomoćnu, sa strahom da preuzme bilo kakvu inicijativu.

O njima netko uvijek mora brinuti, moraju naći osobu koja će biti za to zadužena, a zauzvrat u njima ostaje submisivnost, potpuna potčinjenost.

& Nbsp;

Životne okolnosti nerijetko zahtijevaju od čovjeka da se oslanja sam na sebe i malo je onih koji se mogu lagodno osjećati u takvim situacijama, ovisne osobe, međutim, karakterizira panika u koju upadaju u takvim situacijama. Uznemirenost ih preplavljuje i ne nalaze načina da se nose sa situacijom bez druge osobe pored sebe.

Prepuštajući kontrolu nekom drugom, često guše partnere, a zauzvrat jačaju svoju ranjivost. Kako se ne bi našli u situaciji da ih netko ostavi, u potpunosti zadovoljavaju želje i potrebe drugih u svom životu. Organiziraju život tako izbjeći svaku situaciju u kojoj bi morali da se založe za sebe.

Ukoliko se odnos, pak prekine, ostaju očajni u svojoj tuzi koja može dugo trajati, povlače se u sebe, razočarani. Ovaj tip osobnosti ne traži potporu samo u teškim situacijama, njima treba netko, čak i za rutinske odluke.

Osnovne karakteristike ovisnog tipa ličnosti:

– teškoće u donošenju svakodnevnih odluka bez savjeta i ohrabrivanja drugih

– potreba da drugi preuzmu odgovornost za najveći dio odluka u njihovom životu

– nemogućnost iskazivanja neslaganja bilo koje vrste, uslijed straha od gubitka potpore

& Nbsp;

– nemogućnost iskazivanja inicijative i samostalnog djelovanja, uslijed nedostatka samopouzdanja

– spremnost da se potčini i zadovolji druge, čak i kada se ne osjeća ugodno radeći to

– izrazit osjećaj nelagode i bespomoćnosti kada su sami, uslijed straha da neće moći brinuti o sebi

– kada se jedna veza završi odmah traže drugu, kako bi se osigurala veza s nekim i zaštita

– nerealističan strah i preokupiranost idejom kako će biti ostavljeni

Odnosi s drugima

Odnosi s drugima ključni su za razumijevanje ovisnog tipa ličnosti.

Ovakav tip osobnosti, postaje iznimno anksiozan u novim situacijama i odnosima, razdvojenost i granice u odnosu čine da se osjećaju preplavljeno i neugodno. S toga se javlja potreba da se potčine i izbjegnu svaki mogući konflikt i ispoljavanje agresije.

Skloni su da grade disfunkcionalnu bliskost u odnosima.

& Nbsp;

Pretjerana bliskost najčešće donosi više štete nego koristi. Nerijetko se u dugim vezama i brakovima kod jednog partnera javlja osjećaj gubljenja vlastitog identiteta kroz stopljenosti s partnerom, gubljenje granica, kada oba partnera isto misle i osjećaju, isto se ponašaju.

Treba naglasiti da je bliskost s partnerom bitna i poželjna za izgradnju svake veze, međutim, ukoliko partneri gube individualnost i osjećaju se kao jedna osoba, dovode u rizik svoj odnos često, bez svjesnosti o tome, bar na početku.

Sigurni znak da je netko u ovakvom odnosu je potpuno odsustvo konflikata i idila, koja je samo privid. Dobar odnos se ne ogleda u neprekidnoj harmoniji već podrazumijeva povremene razmirice. U prijateljstvu ili ljubavnim vezama, u kome postoji ovakva povezanost svako neslaganje može biti razlog prekida odnosa.

Kada dođe do ugrožavanja ovakvog odnosa javljaju se osjećaji krivnje. Osoba se osjeća loše zato što je htjela nešto za sebe, a to nije bilo u skladu sa parterovim željama. Sa druge strane, druga osoba se osjeća ljuto, jer se o nju partner “ogriješio”. Osjeća se kao žrtva prema kojoj su se ponijeli nepravedno. Ona traži da se “prijestupnik” osjeća krivim za ono što je učinio i da onda uloži ozbiljne napore kako bi ispravio stvari.

Ozlijeđena strana zna biti neobjektivna i da ima nerealne zahtjeve. Javlja sa samosažaljenje, oplakuje vlastiti život i uporno postavlja pitanje kako je druga osoba mogla biti tako bezosjećajna i da je toliko povrijedi. Da bi ojačala svoju poziciju ona se pravi još više slabom, što izaziva opet povećan osjećaj krivnje kod partnera i tako u krug.

Svoju potrebu da odgovornost prebaci na drugu osobu i jača disfunkcionalnu bliskost, ovisni tip osobnosti pravda, često ne realnim ocjenjivanjem druge strane: “On / a je tako sposoban, snažan i vlada svakom situacijom”. Samim tim okruženje ovog tipa ličnosti čine osobe koje o njoj vode brigu u zamjenu za njenu potčinjenost. Ona zahtijeva da iznova bude u nešto uvjeravani umjesto da traži rješenje. Najčešći problem u ovakvim situacija je upravo to što se rijetko događa da i jedna strana u odnosu primijeti koju je ulogu prihvatila.

Biti potreban nekome, biti mu podrška i “rame za plakanje”, a zauzvrat dobivati ​​zahvalnost, u bilo kojoj vrsti odnosa, često je potrebno mnogima, međutim, pitanje je da li se odnos temelji samo na tome, je li veza između dvije osobe zasnovana samo na potrebi jedne strane da ne bude sama, a druge da nekome bude potrebna.

A što ti misliš?

Kada su pod stresom, kada život zahtijeva nalaženje rješenja, ovisni tip osobnosti sklon je preuzeti tuđe mišljenje kao svoje. Na pitanje o problemu odgovori su “On / a misli da”.

Fokusiranost na druge, pasivnost, podrška i zaštita koja se očekuje iz okruženja su ključne riječi za razumijevanje odnosa koje grade. Skloni su da sve što čuju od drugih razumiju kao upute za ono što trebaju misliti i osjećaju i kako se trebaju ponašati.

Pored toga, karakterizira ih određeni stupanj lakovjernosti i naivnosti. Ulaženje u nove situacije bez nepovjerenja može pozitivno utjecati na njezino dalje pozitivno razvijanje. Međutim, određeni stupanj kritičnosti je poželjan kako bi mogli biti svjesni situacije sa svih strana, kod ovisnih osoba, ona gotovo potpuno izostaje.

Emotivnu težinu ovisne osobe osjećaju najviše kroz nemoć i osjećaj neadekvatnosti. Kako bi se s tim izborili biraju strategiju vezivanja za druge koja bi ih stalno uvjeravala u suprotno. Ovo je jedan od razloga zašto izbjegavaju natjecanja bilo koje vrste.

Zavisni tip osobnosti na poslu

Ovisne osobe na prvi pogled djeluju vrlo mirno i blago, potiču topla osjećaja kroz ljupkost kojom zrače. To su one osobe koje najveći broj ljudi poželi da zagrli i poljubi bez jasnog razloga za to.

Kako se cijelog života uče strategijama izbjegavanja konflikta, vremenom postaju pravi majstori za razumijevanje istih. Rijetko će se naći u konfliktnoj situaciji na poslu. Ova vještina je poželjna, i mnogi koji je nemaju rade na njenom razvijanju, međutim, kod ovisnih osoba razumijevanje i izbjegavanje konflikta nije u cilju razvoja zdravog odnosa, već u cilju razvoja ovisnosti i izbjegavanja ispoljavanja agresivnosti.

Postaviti novi životni cilj, strategiju dolaženja ka njemu, činjenje prvog koraka u manje poznato, najčešće, nije lak posao. Međutim, kada su u pitanju ovisne osobe, za njih je ovo gotovo nemoguće. Njihova “strategija” je preuveličavanje svega potrebnog da se cilj ostvari, čak i kada se upuste u nešto novo, zadatke će obavljati neodlučno, tako da se unaprijed osjećaju poraženo.

Posjeduju intimno uvjerenje da ne žive prema očekivanjima i da su neadekvatni. Iskustvo ih je naučilo da je najbolje rješenje potčiniti se nekoj zaštitničkoj figuri, koja će umjesto njih uvijek da se bori sa svim što život nosi. Autentična inicijativa konstantno nedostaje. Pokretačka energija uvijek dolazi od nekog drugog. Ostavljaju dojam nesposobnosti za djelovanje izvan osobnih, uskih okvira.

Odnosi s drugim osobinama

Kada je ovisnost u kombinaciji s histrioničnim crtama nerijetko se pasivnost transformira u zavođenje, koje služi svrsi potrebe za ovisnošću. Kada se ovisnost poveze sa nekim narcističkim crtama, arogancija bude donekle umekšana, dok u slučaju povezanosti ovisnosti i izbegavajućih potreba, strah od odbijanja i podsmijeha je izraženiji, pa se povećava potreba ka držanju uz bilo kakvu podršku koja se može naći koliko god da je neadekvatna .

Pored toga, ovaj sklop ličnosti sklon je učestaloj anksioznosti i agarofobiji (strah od otvorenih prostora i javnih mjesta), kao i depresiji.

Psihoterapija i ovisni tip osobnosti

Kroz psihoterapijski rad nakon prevazilaženja stavka potčinjenosti razvija se povjerenje. Pobuđuje se afirmacija vlastite osobnosti, radi se na pojačavanju vjerovanja u samostalno funkcioniranje, bez potrebe za potčinjavanjem.

Od ključne važnosti je uviđanje da nije svako samopotvrđivanje kobno po odnos, da ga neće ugroziti i da neće navesti druge u napad. Kroz novu perspektivu uviđa se odnos potčinjenosti i samopotvrđivanja.

Putem psihoterapijskog rada ličnost se ne transformira u nešto potpuno drugačije, osobine koje osoba posjeduje prilagođavaju se autentičnim potrebama – jačanjem snaga i minimiziranjem slabosti.

Sa ovim problemom često se radi u okviru partnerskog savjetovanja sa generalno dobrom prognozom. Osoba radi na razumijevaju svog ponašanja, mišljenja i svojih osjećaja. Razvija se zdrava interakcija s okolinom, koja ohrabruje i jača individualnost.