Začuđenom Ivanu anđeo govori: ‘Ja ću ti kazati tajnu ove žene i tajnu zvijeri što je nosi i ima sedam glava i deset rogova’ (17,7). ‘Zvijer koju si vidio, bijaše i nema je, i izići će opet iz bezdana, pa će otići u propast. A stanovnici zemlje Čudić se … Ovdje treba imati um koji ima mudrost! Sedam glava su sedam brda na kojima žena sjedi ‘(17,8-9).
Aluzija na sedam rimskih brežuljaka? Anđeo koji proroku tumači viziju ne dopušta nikakvu sumnju o čemu je tu riječ: ‘I žena koju si vidio – to je veliki grad koji ima vladavinu nad carevima zamaljski’ (17,18).
Jasno je u koji grad-državu još i dans gotovo svi državnici svijeta dolaze da se poklone, dopuštajući pritom da im blagoslov da jedan čovjek koji sebe naziva ‘Svetim ocem’ – što je permanentno huljenje Boga, jer jedino je Bog sveti.
Zatim je Ivan vidio ‘jednog drugog anđela kako silazi s neba, koji je imao veliku vlast i zemlja bi obasjana njegovom slavom’. On povika jakim glasom: ‘pade, pade Babilon veliki i posta stan demonima i sklonište svih nečistih duhova … Jer od strašnog vina njegovoga razvrata patiše svi narodi. I carevi zamaljski s njim se kurvaše. I trgovci zemaljski obogatiše se od njegove silne raskoši ‘(18,2-3).
‘I čuh glas drugi s neba kako govori: Iziđite iz njega, narode moj, da ne budete sudionici u grijesima njegovim i da ne primite od zala njegovih’ (18,4).
Objava zatim objašnjava veliku kuknjavu koja izbija na zemlji prilikom propasti grada u porfiru i skerletu punog zlata i dragulja: ‘jer se tvojim čaranjem dovedeni u zabludu svi narodi, iu njemu se nađe krv proroka svetih’ (18,23-24)