Osim toga, opisuje Kastenbaum, ne uklapaju se sva IBS u Mudijev model osjećaje ugode i spokoja. U stvari, mnogi govore da su imali košmarna, čak ‘paklena’ iskustva.
Dr Moris Rolings, kardiolog u Dijagnostičkom centru u Chattanooga, opisuje takve slučajeve. Jedan pacijent je vidio ‘zastrašujuće ljudsko obličje sa glavom jarca’. Drugi je iszvestio kako je vidio ‘golemog džina s grotesknim licem koji me je promatrao. Čuo sam ljude kako ječe svuda oko mene ‘.
Mada Kastenbaum ne poriče važnost IBS, on preporuča daljnja istraživanja da bi se ustanovilo ‘koja vrsta ljudi, i sa kojim tipom oboljenja i trauma’ doživljava te fenomene.
Dr Ring je napravio upravo takvu jednu studiju IBS. Koristeći Mudijev opis 15 elemenata, on je izdvojio ono što naziva ‘suštinskim iskustvom’:

■ Spokoj i osjećanje blaženstva
■ Odvajanje od tijela
■ Ulaženje u tamu
■ Opažanje svjetlosti
■ Ulaženje u svijet svjetlosti

Ti elementi su izloženi po redoslijedu dešavanja i za svaki je navedena bodovna vrijednost. Ring je zatim bodovao svaku pripovijest polazeći od toga koliko je elemenata bilo zastupljeno i koliko je intenzivno pacijent doživljavao svaki od njih. Njegovi rezultati pokazuju da je otprilike jedna četvrtina onih koji su bili blizu smrti imala duboko iskustvo; druga četvrtina je imala umjereno iskustvo; a otprilike polovica je imala malo ili nikakvo.
Ranije faze iskustva pojavljivale su se češće od kasnijih faza. Ring iznosi pretpostvkama da se utoliko više elemenata preživljava ukoliko je čovjek bliže smrti. Njegove statistike pokazuju također da način na koji čovjek prilazi smrti (nesretan slučaj, bolest ili pokušaj samoubojstva) ima mali utjecaj na suštinsko iskustvo. Isto vrijedi i za životnu dob, spol ili religiju.
Kako, dakle, objasniti neobični fenomen doživljaja stanja bliskog smrti? Teorije se uklapaju u jednu od tri generalne kategorije: psihološku, farmakološku ili neurološku. Jedna od novijih psiholoških objašnjenja je hipoteza o ‘depersonalizaciji’ koju je iznio dr Russell Nojz, psihijatar na medicinkso koledžu Iowi sveučilišta. Depersonalizacija jedan obrambeni mehanizam čovjekovog ‘Ja’ (Ego), često zapažen kod psihijatrijskih pacijenata koji pokušavaju se obrane od neugodnih iskustava.
Depersonalizacija se manifestira u kombinaciji naizgled proturječnih simptoma. Na biološkoj razini, osoba izgleda budnija nego inače – misli su joj brže, opažanje živahnije. Time bi se mogli objasniti opisi jasnijeg viđenja stvari u stanju bliske smrti i doživljaj brzih bljeskova memorije ( ‘panoramska’ memorija). U isti mah, međutim, osoba preživljava i jedno osjećanje ravnodušnosti, gubitka emocija, izmijenjenih percepcija vremena i prostora. Taj aspekt depersonalizacije također odgovara karakteristikama iskustva bliske smrti, i dr Nojz smatra da je to način na koji um pokušava izbjeći neugodnosti umiranja.
Neki ljudi smatraju da je IBS jedna samoobmana, odnosno da osoba suočena sa smrću zaziva slike spokojnog zagrobnog života u kome je sve radost i svjetlost. Ili, kažu neki psihijatri, ona možda vidi smrt onakvom kakvom su je oduvijek učili da vjeruje – kao jedan svijet spokoja gdje će duša nastaviti živjeti.