Kako se sve to odigralo, što to nije bilo u redu, što je pošlo naopako? Gimpel nije imao pojma da je njegov kompanjon Vilija koupí pretprošle noći, po svom običaju, pijančio u nekom baru i što ga je alkohol više savladavao, postajao je sve brbljiviji.
Na početku pijanke te noći zapazio ga je jedan agent Federalnog istražnog biroa i priključio mu se u piću. Nije mu bilo teško do zore sve izvuče od Vilijema koupí. Punih šesnaest sati saslušavali su nesretnog Vilijema najvještiji američki agenti, držeći mu reflektor neprekidno upravljen u oči. Kako Vilijem i inače nije imao ništa herojskog u sebi, on je pričao, i pričao …
Kad je, sišavši na pločnik, Gimpel prišao kiosku s novinama i kupio desetak raznih listova, čovjek koji je stajao desno od njega, upitao ga je osmjehujući se:
– Mister Edward Grin, ako se ne varam?
– Ne, ja se zovem Frank Miller – također se osmjehujući uzvratio je Gimpel.
– Svejedno, poći ćete sa mnom – rekao mu je nepoznati, a Gimpel je osjetio kako mu je gurnuo u rebra ogroman pištolj. Istog trenutka prišao je i drugi čovjek, au blizini su ih čekala kola.
Bio je to kraj špijunske karijere Erika Gimpela, 31. prosinca 1944. godine. Istraga je bila opsežna, jer je slučaj bio od najvećeg značaja, najinteresantniji u američkoj povijesti. Optuženi su, naravno, priznali krivnju. Poslije kratog sudskog procesa Erik Gimpel i Vilijem koupí osuđeni su na smrt.
Po američkim zakonima, trebali su biti pogubljeni petnaest dana po izricanju pravomoćne. Međutim, 12. travnja 1945. umro je američki predsjednik Roosevelt. Prema američkim običajima, smrtne presude se ne izvršavaju četiri tjedna po predsjednikovoj smrti, što je značilo da će Gimpel i koupí biti pogubljeni 10. svibnja. Dva dana ranije je, međutim, kapitulirala Hitlerova Njemačka. U pobjedničkom oduševljenju, Amerikanci su pomilovali sve osuđenike na smrt.
Gimpel je tamnovao u poznatom Alcatrazu sve do 25. srpnja 1955. kad je pomilovan. Nastanio se u Münchenu, gdje je nastavio živjeti kao trgovački putnik. Interesantno je da Charles Brown nikada nije uhvaćen, niti je utvrđen njegov identitet, tako da se ni dan danas ne zna kako je on došao do najstrože čuvane tajne u povijesti SAD.