U drugoj knjizi, ‘Bijaše tako’, lama Lobsang rampa također govori o tom prolazu u središte Zemlje u koji ga vodi njegov učitelj lama Mingyar Donduf. Pošto su stigli u dvoranu skulptura koje su predstavljale ljude obučene u čudna odijela, njegov učitelj mu je rekao ‘Lobsang, ovo je sasvim čudan predio. Prije više tisuća godina živjela je na ovoj Zemlji jedna moćna civilizacija, poznata pod imenom Atlantida, i ovo je dokaz da je ona postojala. Na ovoj Zemlji ima mnogo stvari koje ljudi ne razumiju. A u njenoj unutrašnjosti su stvari, o kojima ljudi ništa ne znaju, jer država je – nasuprot općem shvaćanju – stvarno šuplja. U njenoj unutrašnjosti živi jedna druga ljudska rasa. Ona je postigla viši stupanj razvoja od nas i događa se da oni svojim posebnim vozilima iz unutrašnjosti Zemlje dolaze na njenu površinu. Ova vozila dolaze iz Zemlje i lete svuda oko nje da bi osmatrali što ljudi ovdje rade i namjeravaju, da im ne bi ugrozili sigurnost i sigurnost. Lobsang, unutrašnjost Zemlje nije tamna – oni također imaju jedno sunce, slično našem, ali ono je manje i jače. Stanovnici su inteligentniji od nas. Uskoro će ljudi na Zemlji mnogo više čuti o njima ‘.
Tada su se upitili jednim tunelom dalje. Išli su vrlo sporo i ubrzo su stali, na znak učitelja. Bio je jako uzbuđen jer se čuo takav šum sličan onom kada se pomiču stijene, ili – zatvaraju neka vrata. Učitelj mu je rukom pokazao zid od stijene. Ovdje je ležao kraj tunela, a glatka površina zida je stajala kao da vatra izbija iz nje.
‘Ovo ovdje je tvrdo kao dijamant, Lobsang. Nekoliko naših svećenika su prije više godina pokušali probiti ovu površinu dijamantom. međutim, ništa im nije pošlo za rukom, samo je dijamant bio oštećen. Pretpostavljam da su stanovnici podzemnog svijeta zapečatili ova vrata – ovaj prolaz da bi se zaštitili od potopa. A mi lame višeg ranga smo više puta dolazili dovde i telepatskim putem smo pokušavali da dođemo u kontakt s njima. Oni su naše poruke primali, ali nisu htjeli stupiti u pravi kontakt sa nama. Samo su nam dali do znanja da mi volimo rat i da kao djeca ništa ne znamo, ali da nas oni zbog toga drže pod nadzorom da bi u slučaju potrebe mogli intervenirati ‘.
Dalje nismo mogli idemo, tu je bio kraj – granica između dva svijeta, gornjeg i donjeg ‘.