Kada se iskrcao na otoke, urođenici su mislili da posjeduje manu, nadnaravne sposobnosti koje su povezane sa skulpturama, i prišli su mu s velikim povjerenjem. Uputili su ga u tajnu bogova. Odakle su došli ti kipovi? Zbog čega je veliki broj oboren, kao u žurbi? Zbog čega su kamene alate, korištene u kamenolomima razbacane tako daleko, kao da je to urađeno u trenutku paničnog straha? Kakvo je značenje neobičnih crvenih ‘šešira’ kojima su kipovi pokriveni? Urođenici ove šešire zovu pukao, što znači punđica.
Neki domoroci imali su kose crvene, gotovo plamene boje, i Hejerdal je pomislio da bi to moglo pomoći rasvjetljenje tajne. Malo pomalo, uporedo sa saznavanjem domorodakih legendi, među kojima i one o ‘osveti kratkouhih’, kockice su polako počele da se slažu. Hajerdal je shvatio da na otoku postoje dvije kategorije domorodaca: hanau eepe ili dugouhi i hanau Momoko ili Kratkouhi.
Prvi su bili izravni potomci rase vođa koja je bila predstavljena kipovima. Dugouhi su bili jedini koji su primali ‘manu’, to jest nadnaravne sposobnosti povezane s kipovima. Potomci Dugouhih su, dakle, bili jedini vlasnici pećina punih kamenih kipova. Posjedovali su tako ogromnu količinu informacija koje su koristili do maksimuma.
Tako je saznao i značenje riječi rongo – rongo: tajanstveni rukopis koji je otkriven na otoku. Rongo – rongo bio je jedini pisani jezik kulture Rapa Nui. Lingvista Steven Fisher objašnjava kako je proveo godine Desifrujuci ga: ‘Da bih uspio ga dešifrirati, najprije sam morao otkriti kakav se jeziga mogao govoriti na otoku. Rapa Nui su govorili ranijim oblikom polinezijskog, koji mi nazivamo Stari Rapa Nui. Onda je trebalo odgonetnuti kakav je to jezik bio.
Neki od njihovih starih napjeva i legendi pokazuju sličnu strukturu, što mi je omogućilo premostiti problem i uz određeni zvuk stavim i određeni znak. Najveći izazov predstavljao je pokušaj da shvatim kako su osmislili pisanje. Mi imamo alfabet, a Rapa Nui su imali hijeroglifsko pismo. Rongo rongo je linearan i čita se s lijeva na desno. Kada čitatelj stigne na kraj, okreće pločicu za 180 stupnjeva i nastavlja s čitanjem naopačke, ponovno s lijeva na desno, nastavljajući prekinutu rečenicu teksta. Većina preživjelih zapisa Rapa Nui čine napjevi o stvaranju svijeta, a svi artefakti ispisani jezikom Rồng rongo, bili su načinjeni od drveta.
Kada je Hajerdal upitao Atana, otočnog poglavicu, kako su kipove prevozili od kamenoloma do sadašnjih sjedala, on je odgovorio: ‘Oni su hodali’. Hajerdal nije bio zadovoljan odgovorom i inzistirao je da mu se kaže nešto vjerojatnije. Onda mu je Atan objasnio da je riječ o legendi i da su ‘moai’ hodali pomoću drvenih oblica, ‘miromanga erua’. Otkrio je i način na koji su kipovi podizani: pomoću poluge, formirane od tri solidne grede oslonjene na gomilu kamenja, koja je ‘zidana’ kako su radovi napredovali. Dvanaestoro ljudi radilo je 18 dana na uspravljanju kipa teškog 25-30 tona. Kipovi su, također je otkrio Atan, podizani u slavu preminulih kraljeva. Ostalo je pitanje i kako su klesani od, kao čelik tvrdog, vulkanskog kamena? I tu je Atan dao odgovor: vulkanski kamene je, zapravo, okamenjeni pepeo. Domoroci su ga smekšavali stalnim kvašenjem.
Društvena i ekonomska moć poglavice klana ili plemena, mjerila se veličinom i brojem moai koje je imao. Među poglavicama klanova vladalo je surovo nadmetanje u pravljenju najvećeg i najboljeg moai. Obično je svaki od njih imao 1 do 15 potpuno završenih Moai skulptura, visokih između 3 i 8 metara. Još više Moai je bilo u fazi izrade. Smatra se da ih je u oblasti vulkana Rano Raraku napravljeno blizu 12.000, iako mnoge Moai skolpture nikada nisu postavljene na svoja mjesta.
U prošlosti su Uskršnja otoka bila šumovita. Domoroci su koristili drveće da bi prevozili i podizali kamene kipove. Ostatak šume morao je nestati u ogromnom požaru koji je izazvan velikim ratom među stanovnicima otoka. Masakr je preživio samo jedan čovjek – Oroina, a poglavica Atan je bio njegov direktan potomak.
Novim i novim razgovorima i pitanjima Hajerdal se polako približavao vjerojatnoj istini. Saznao je da su prije mnogo vremena dugouhi dominirali Kratkouhi. Ovi drugi su, zapravo, bili robovi, čiji je zadatak bio da otok očiste od obilja beskorisnog kamena kako bi se dobila obradiva zemlja. Kratkouhi su se, konačno, pobunili. Izbio je ‘građanski rat’. Da bi se isvetili, pobunjenici su rušili kamene kipove.
