Astroportal

Pogrebne ceremonije-Mir tijelu i smirenje duši

Facebook
WhatsApp
Twitter
Email

Čovjek je životinja koja pokapa svoje mrtve ‘- rekao je antropolog Luis Vincent Thomas, osnivač francuskog Društva za istraživanje smrti. Zaista, od početka svog vremena, čovjek je brinuo o tome da iskopa grob (nađeno je nekoliko grobova čak iz vremena neandertalaca, a balzamiranje pokojnika postoji najmanje četiri tisuće godina) očuvati tijelo, da mu osigura ‘vječnu kuću’ – prvi pogrebni arhitekt o kome je ostalo pisanog traga je Egipćanin Imothep, koji je svom faraonu, Zoser III, sagradio piramidu.

Svi ti običaji, smatraju mnogi antropolozi, nastali su iz jednog jedinog razloga, a to je strah. Čovjek je od davnina smatrao da svoje duhove predaka treba zadovoljiti i smiriti, i tako su nastali razni pogrebni rituali. Sve donedavno oni su iu zapadnoj civilizaciji imali izuzetno značajno mjesto. Nije slučajno što je u većini europskih jezika naziv za sahranjivanje ‘pogrebna pompa’. Na tim ceremonijama nije se štedjelo, a sastojale su se od niza, na mnogim mjestima već zaboravljenih detalja, poput ritualnog pranja pokojnika, bdijenja, plaćanja narikača …
Moderni zapadni svijet, naprotiv, kao da nastoji prikriti pogreb. S napretkom znanosti moderno društvo je izgubilo sposobnost da u smrti vidi smisao. Tako se o njoj više ne govori, pogrebi postaju bezlični, a umjesto rituala tijelo se povjerava pogrebnom poduzeću da ga sahrani što je prije moguće. Tako je u Europi. Sjevernoamerička kultura razvila je obrnutu reakciju – smrt se lišava bilo kakve dramatike tako št ose o njoj govori na potpuno otvoren, često i brutalan način.
U suvremeno doba, cijelom svijetu je zajednički jedan fenomen – sve veći broj kremacija. Primjerice, u Italiji je 1996. godine, gdje je zbog snažnog katoličkog nasljeđa vrlo malo krematorija, i to uglavnom na sjeveru zemlje, spaljeno dva procenta pokojnika, au sjevernim gradovima – Milanu, Torinu i Bologni, čak 20 posto. Katolička crkva je, doduše, još 1964. godine dozvolila kremiranja, ali su, vjerojatno zbog krajnje svedenog rituala oproštaja s pokojnikom, tek nove, mlade generacije počele za nju da se opredjeljuju.
Pogrebni običaji su, međutim, odvajkada raznovrsni koliko i samo čovječanstvo, pa tako i kremacija ima korijena u dalekoj povijesti. Tadašnji rituali teško da se mogu rekonstruiraju, ali se po ostacima grobova i pisanim dokumentima zna da su se pokojnici i spaljivali i sahranjivali, često su ti običaji postojali jedan do drugog, a urne i spaljeni ostaci su se obično sahranjivali. Starogrčki povjesničar Herodot je opisao i običaj izlaganja tijela djelovanju pustinje, da bi se poslije nekog vremena očišćene i izbijeljene kosti pokupile i pokopale s pompom. Američki Indijanci ostavljali su svoje pokojnike na granama drveća, ai danas neke zajednice žive pored mumificiranih tijela svojih predaka.
Gotovo svuda u svijetu moderno doba donijelo je zanimljiv, ponekad čak i groteskan utjecaj na prastare ceremonije. Kad odete kod pogrebnika u Tajlandu, ako ste budista, prvo će vas upitati dfa li želite kino ili kazalište. U toj zemlji je običaj da se poslije ceremonijalnog spaljivanja održi spektakl, da bi svim prisutnima taj dan ostao i najljepšoj mogućoj uspomeni. Obitelj to plaća, čak i ako zbog troškova mora zadužiti do grla. Ipak, i gosti pomažu – na ulazu u salu nude se crvene figurice, koje svi plaćaju onoliko koliko mogu. Događa se, čak, i da obitelj pokojnika na taj način zaradi.
Sve te prakse nisu ni u kakvoj vezi s vjerom. Crkve obično preporučuju način sahranjivanja (spaljivanje kod hinduizma i budizma, sahranjivanje u islamu, a kršćanima je dozvoljen slobodan izbor). Ono što se osim toga događa zavisi samo od lokalne tradicije. Pogrebna povorka, primjerice, odnosno procesija rođaka i prijatelja od pokojnikove kuće do groblja, koja se javlja u gotovo svim običajima i religijama, u kršćanskom svijetu upražnjava se tek od vremena Napoleona, kada je propisano da groblja moraju se nalaze izvan gradova. U modernim gradovima takav običaj je, iz jasnih razloga, morao nestane. A u Americi su ga zamijenile takozvane ‘pogrebne kuće’, male vile koje su namijenjene odavalju posljednje počasti. Sjedinjenim državama možemo zahvaliti i za ‘pogrebne samoposluge’ prodavnice pogrebne opreme na principu samoposluživanja, koje su se pojavile i u Francuskoj, a s obzirom na potrošačko društvo u svijetu, pojavit će se iu mnogim drugim državama.
I dok su pogrebne ceremonije u takozvanom modernom svijetu očito sve jednostavnije, a primarna preokupacija – što prije se otresti tijela, neki narodi se još drže prastarih, potpuno suprotnih tradicija. Asmat iz Nove Gvineje, na primjer, ostavljaju tijela svojih pokojnika na otvorenom dok se ne raspadnu, a zatim uzimaju lubanju, koju onda drže u kući i na njoj spavaju. Na taj način, kako vjeruju, duh pokojnika je stalno uz njih i zauvijek ih štiti.

Po našim mjerilima, najbezličniji i najhladniji je japanski pogreb. Od 1975. godine, zbog prenapučenosti, u toj zemlji je obavezno kremiranje. Ceremonija strašno kratko traje, rođaci mogu samo prođu i daju posljednji pozdrav kroz stakleni prozor na peći. Zauzvrat, japanske urne su prekrasne porculanske vaze koje se drže u kući kao ukras.
U nekim zemljama, poput Italije, zakonom je određeno da urne s pepelom pokojnika mogu otpustiti samo na groblju. Ima, međutim, zemalja u kojima pepeo pokojnika doživljava najfantastičnije sudbine, ovisno od želje pokojnika. U Njemačkoj, primjerice, postoje specijalne leđe-krematorijumi, na kojima se odvija pogreb. Cijela sahrana se ukrca, pokojnik se spali, a onda se njegov pepeo raspe po vjetru. Posipanje pepela, kao i držanje urni kod kuće, nije rijetko ni u SAD. U Njemačkoj, gdje kremacije čine čak 70 posto pogreba, a pretpostavlja se da je to iz ekoloških razloga, u modi su i urne napravljene od soli. One, naime, mogu se bace u more, gdje će se razložiti i neće ostaviti otpad. Dozvoljeno je, međutim, i sahranjivanje u vodama Sjevernog mora. U tom slučaju rođaci preminulog se obraćaju lučkoj kapetaniji i na kraju dobivaju kartu s obilježenim mjestom na kojem je tijelo spušteno u vodu.
U kršćanski mzemljam kremiranje je bilo zabranjeno tijekom nogih stoljeća, jer se protivilo crkvenoj doktrini o tjelesnom uskrsnuću. Upravo iz tog razloga srednjovjekovne vještice su bile spaljivane na lomači – da bi se uništila ne samo njihova tijela, nego i njihove duše. U Europi je kremiranje počelo biva prihvatano prije stotinjak godina, kada je dr William Prajs, ekscentrični Velšanin koji je vjerovao da potječe izravno od drevnih Druida, kremirao svog vlastitog sina. Prajsu je 1884. godine bilo suđeno u Cardiffu, a njegovo oslobođenje od optužbe – jer je sudac donio presudu da je kremiranje zakonito ukoliko ne nanosi štetu nikome drugome – utrlo je put modernim krematoriju.
Sahranjivanje, s druge strane, imalo je svrhu da sačuva tijelo, bilo zbog kršćanskog vjerovanja u Strašni sud, bilo zato što se smatralo da će fizičko tijelo biti potrebno u zagrobnom životu. Unutarnji organi egipatskih faraona pažljivo su vađeni i balsamovano zasebno od njihovih tijela. Zatim su, prije nego što bi grobnica bila konačno zapečaćena, stavljani u kovčeg pored mumije, čime se htjelo osigurati da kralj bude fizički komletan u zagrobnom svijetu.
Stoljećima je bio prakticiran običaj da se pokojnik sahranjuje s raznim zemaljskim dobrima koja je za života posjedovao. Na temelju tih darova arheolozi mogu zaključiti kakva se vrsta zagrobnog života očekivala. Egipćani su očekivali bogat i raskošan život poslije smrti, pa su u grobnice pokojnika stavljali razne predmete iz kućanstva i nakit. Vikinzi nisu mogli zamisliti nebo u kojem nema borbe i zato su svoje heroje sahranjivali zajedno s oružjem, da ga koriste u Valhalli – njihov naziv za raj.

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

3,49 KN

4,78 KN

SRBIJA

120 RSD

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 €

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

ŠVEDSKA

7 SEK

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

Astrologija uživo

Astrologijom se jasnije sagledava pozicija u životu i životne okolnosti, što je neprocenljiva pomoć da se uspešnije funkcioniše.

Tarot online telefonom

Tarot otvaranje daje vrlo brz i jasan odgovor na konkretno postavljeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta je prikaz neba i rasporeda planeta i zvezda u trenutku našeg rođenja.

Numerologija

Vaš broj životnog puta je jedan od najuticajnijih numeroloških aspekata u okviru kompletne nauke o numerologiji.

ASTROLOZI - poziv do rješenja Vašeg problema

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

3,49 KN

4,78 KN

SRBIJA

120 RSD

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 €

NEMAČKA

0,79 EUR

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

ŠVEDSKA

7 SEK