Kada je doktor E. Winchester Stevens u pratnji lokalnog svećenika prvi put ušao u kuću Tomasa i Lurinde Venum u Vatseki, dočekalo ga je neprijateljsko režanje nalik životinjskom koje je dolazilo iz grla 13-godišnje Luransi Venum, čije je gotovo neljudsko lice bilo izobličeno u grotesknu grimasu.
Grubim, čudnim glasom, koji nije mogao regiji djevojčici njenih godina, upozoravala ih je da joj se ne približavaju. Svjedočanstva iz tog vremena, doduše, ne spominju da je ‘juhom od graška’ častila svećenika ili izvodila druge bravure kao mala Regan u ‘Egzorcisti’, ali nije isključeno da je ovakav detalj kojim je Luransi poželjela ‘dobrodošlicu’ posjetiteljima mogao biti uzor za lik posednute djevojčice u istoimenom romanu Petera Blatija, kasnije pretočenom u film.
Luransi Venum rođena je 16. travnja 1864. godine u mjestu udaljenom sedam milja od Vatseke, gradića na sjeveroistoku američke države Ilinois, gdje se obitelj doselila kada joj je bilo sedam godina.
Sve je počelo u ljeto 1877. godine, kada se gradom proširila vijest da se s mladom Luransi nešto čudno događa. Djevojčica je počela padati u misteriozne, katatonične transeve, tijekom kojih je tvrdila da je u stanju razgovarati s anđelima i duhovima umrlih. To joj se dešavalo i više puta tijekom dana i napadi su ponekad trajali satima, a za to vrijeme govorila je različitim glasovima i opisivala udaljena mjesta o kojima ništa nije mogla znati. Tvrdila je da je razgovarala i sa svojim preminulim četvorogodišnjim bratom! Kada bi se probudila, nije se sjećala ničega od onoga što je govorila ili radila tijekom transa.
