Hladnoratovska utrka u naoružanju podrazumijevala je i uporne pokušaje da se telepatija iskoristi kao način da se dođe do povjerljivih informacija koje neprijateljska strana brižljivo krije, i tu su jednako SAD i Sovjetski savez nastojali, daleko od očiju javnosti ili u pokusima koji su prividno imali drugi znak i nisu se izravno odnosili na obavještajno djelovanje, postignu toliko željenu prednost. Istovremeno, hipnoza, droge i lobotomija, posebno ili u kombinaciji, bili su sredstva kojima se tragalo za famoznim ‘serumom istine’ pod čijim djelovanjem nijedan od stranih agenata i špijuna ništa neće moći sakrije pred islednicima. S druge strane, pokusi s elektrošokovima, LSD-om, ketaminom i psilocibinom, kao i unošenje u podsvijest povjerljivih informacija tijekom promijenjenog stanja svijesti, bili su sračunati da stvore ‘superagent’, koji u slučaju da bude podvrgnut ispitivanju od strane neprijatelja, zahvaljujući blokadi u podsvijesti, neće biti u stanju otkriti nikakve kompromitirajuće podatke!
Jedan od upečatljivih slučajeva ‘kontrole uma’, krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća odnosio se na poznatu manekenku Candy Jones, čije je pravo ime bilo Jessica Arlene Wilcox. U knjizi ‘Kontrola CIA nad Candy Jones’ autor Donald Bein prenosi brojne sate razgovora s manekenkom i njezinim suprugom, koji otkrivaju kako je provođen sustavno program da se stvori alternativni ličnost i manipulira njome, tako da osoba čak i nije svjesna kakve sve tajne informacije posjeduje i na koji način ih prenosi tamo gdje ih njihovi kreatori upućuju. Tako je i Candy Jones, i ne znajući, bila špijun visokog ranga, zahvaljujući posthipnotičkim komandama. Pretpostavlja se da je sličan model upravljanja osobnošću i navođenjem izvršiti naredbe kojima je ona ‘programirana’ bio primijenjen iu slučaju Leeja Harveya Osvalda, atentatora na Johna Fitzgeralda Kennedyja 1963. godine u Dallasu, Sirhana Sirhana koji je 1968. ubio Roberta Kennedyja, iu još nekim slučajevima.