Prije svega jedna važna činjenica. Američka vojska u svom sastavu posjeduje jednu posebnu jedinicu vještica. Za vrijeme bombardiranja našeg Kosova, 1999. godine, bile su poslane na Kosovo da pokušaju pronaći ‘nešto što je NATO i Ameriku posebno škakljalo’ … Naravno da nisu uspjele.
Vjerovanje u realnost postojanja vještica pojava je koju srećemo tijekom ljudske povijesti u svim kulturama, tradicijama i civilizacijama. Međutim, činjenica je da se zanimanju fenomena ‘onostranog’, pa i vjerovanju ‘da vještice postoje’, priklanja i dobar dio suvremenih, kulturnih naroda. Da li je u pitanju moda, potreba, istraživačka zanesenost, ideologija, potreba za manipuliranjem vlašću ili nešto sasvim treće? Ima li dakle osoba, znači i vještica, kojima tajanstvene sile daju moć da postiže ‘uspjehe’ koji nadilaze sposobnosti normalnih ljudi?
Postojat, a gotovo i sve prošle religije, tvrde da takvih osoba stvarno ima. U svima se spominje postojanje različitih, duhovno moćnih bića koja svojim duhovnim i fizičkim silama nadmašuju čovjeka, a veza tih bića s onostranim silama koje im pomažu u ostvarivanju čarobnih efekata, stavljajući im na raspolaganje svoje usluge, smatra se čarobnjaštvom. Međutim, stavak tih različitih religija prema čarobnjaštvu određen je stajalištem tih religija prema onih onostranim silama, duhovima i bićima s kojima čarobnjak ostvaruje vezu.
U monoteističkim religijama kontakti s drugim svijetom su zabranjeni ukoliko su ta bića neprijateljski raspoložena prema vladajućim božanstvima, a svima koji se time bave slijedi i određena kazna. Međutim, politeističke religije znatno su fleksibilnije po ovom pitanju. Neke čak i podržavaju čarobnjaštvo ukoliko je usmjereno u cilju interesa postojećih državnih sustava, ali zato nisu ništa manje drastične u kažnjavanju čarobnjaštva ukoliko ono pokuša svoje kontakte s višim bićima iskoristiti za suprotne stvari.
Da je na prostoru Srbije oduvijek bilo ljudi koji su se na neki način bavili magijom, svjedoče mnogobrojni zapisi iz kojih se još može vidjeti da je i ranije prorokovanje i gatanje bilo zabranjivano od strane vlasti. Ipak, sa zabranama ili bez njih, vjera u božanstvo je, nema sumnje, jedna od najvećih tekovina ljudskog roda. Tako nešto nijedan zakon neće izbrisati, jer bez te vjere niti su narodi bivali, niti mogu biti!
Naporedo s vjerom u božanstvo, kod naroda se od pamtivijeka razvijalo i čaranje koje se također temelji i na ništavilu čovjekovom. Na primitivnom stupnju kulture, čovjek je uvidio da mu svakoga časa prijeti nekakva opasnost: smrt, bolest, zvijer, nesretan lov, glad, neprijatelj ili nešto drugo, pa je, videći kako su mu sva obična sredstva bila uzaludna, pokušavao se obraća višim silama, ne bi li ga one izvukle iz nevolje. Otuda se on rano i obratio čaranja, u nadi da će tim putem biti uslišena njegova molba za pomoć tim natprirodnim tajanstvenim silama. Na ovaj je način dr Radovan Kazimirović objašnjavao odakle potječe bavljenje ‘mađiji’ ne samo u našem već i kod drugih naroda. Govoreći o čaranja, tvrdio je da je ono staro koliko i vjera, pa čak u jednom dijelu svoga obrazlaganja kaže da se misli kako je mađija još starija od religije, koja je djelo docnihih pokoljenja, ali se u odnosu na čaranje više razvijala.
Kako je u ovoj našoj zemlji religija gotovo pola stoljeća bila zabranjivana, a kasnije u njamanje ruku diskreditirana, tako su i neki oblici bavljenja magijom, astrologijom ili drugim vidovima proricanja, u odnosu na danas, bili veoma zapostavljeni i rezervirani za onek oji nisu prestajali da vjeruju da ‘nešto tamo ipak postoji’.
Pored ove svojevrsne reafirmacije religije na našim prostorima, ima još jedna pojedinost koja čovjeka prosto tjera da se preda nekim izvanzemaljskim ili višim silama. Kada vidi sebe nemoćnog, u velikoj bijedi ili nevolji, kada mu više nikakva realna ili racionalna sila ne može pomoći, čovjek se tada udruži s duhovima ili demonima da bi dobio njihovo blagovoljenje, da se koristi njihovom pomoći ili da se priuči borbi s njima, pa da mu onda sve bude lakše i moguće. Zato čarobnjaštvo i dostiže svoj najveći razvitak kod prvobitnih mnogobožačkih naroda, a čarobnjaci se posvećuju proučavanju tajni prirode, liječenju bolesti i predskazivanju budućnosti.
Da su današnja vremena teška, to je valjda svakome jasno, pa je tako pretpostavljam jesno i to da se pored ponovne afirmacije religije, proroštvo uzdiglo do neslućenih visina, upravo zbog toga što mnoge ljude danas muči poneka teška muka.
Naravno, uzevši u obzir tu činjenicu, jasno je da postoji određena grupacija ljudi koja je intezivirala svoje vjerovanje u vanzemanjsko i neracionalno, kao što ima i sve više onih koji javno obavljaju posao proroka, bave magijom, astrologijom ili drugim vrstama proricanja.