Iako mnogi novinari u svojim tekstovima nisu krili sumnje u istinitost doživljaja holivudskog kamermana, ostaje činjenica da su njegovu priču potvrdili i papuanski domoroci.
U jednom drugom dijelu naše planete, u nepreglednim močvarama kongoanske provincije Ubangi, sudeći prema brojnim izvještajima pripadnika lokalnih pigmejskih plemana, živi nepoznata neman po imenu – M’kele M’bembe. Mnogi istraživači i kriptozoolozi, koji su tragali za njom, smatraju da se radi o pretpotopnom stvorenju čudovišnih tjelesnih karakteristika. Oni koji su ga navodno vidjeli slažu se da je veličine dinovskog slona, ​​da ima dug, smeđesive i savitljiv vrat i da mu se tijelo završava dugim mišićavim repom, nalik krokodilskom, ali mnogo većem i znatno pokretljiviji.
U kolovozu 1981. godine, engleski je biolog dr Roy P. mackal bio na cijelu znanstvene ekspedicije, koja se odvažila krenuti u potragu za kongoanskim čudovištem. Ekspedicija nije ispunila očekivanja. Točnije, M’kele M’bembe nije viđen, ali su snimljeni brojni zagonetni tragovi po kojima se moglo zaključiti da u prašumskim močvarama postoje dvije divovske nemani – jedna, koja bi mogla biti preistorijski saurus i, druga, koja bi mogla biti divovski gmaz nevjerojatnih dimenzija!
Iz povijesti traganja za misterioznim divovskim životinjama što žive u nepristupačnim predjelima Afrike, saznajemo da dr. Mackal nije jedina osoba, koja se upustila u avanturu zvanu M’kele M’bembe. Za njim je 1919. godine tragao i veteran brtanske armije Laster Stevens, koji je smatrao da se u močvarama Konga uistinu skriva – brontosaurus! U nevjerojatnu avanturu, Stevens je krenuo sa svojim psom Lady i grupom unajmljenih nosača. No, ubrzo je nestao io njemu se više nikada ništa nije čulo.

U posljednjem izvještaju koji je poslao, veteran britanske armije kaže da je vidio neobičnu močvarnu životinju, koja je ‘deset puta veća od slona’, te da ju je uspio snimiti. Što se dalje događalo s nesretnim Stevensom, nikada nije razjašnjeno. M’kele M’bembe, po svoj prilici, nije usamljena pojava na Crnom kontinentu. Nekoliko godina nakon nestanka LASTER Stevensa, stanovnici jedne nepristupačne područja Kamerunu, izvijestili su vlasti da ih terorizira neko čudovište, koje je ‘jednim udarcem divovskog repa u stanju ubiti odraslog nilskog konja’.
Posljednjih su godina monstruozne nemani viđene iu drugim krajevima svijeta. Kinezi izvještavaju o pojavi grozomornog vodenog monstruma u jezeru Tung-Ting, koje je do sada odnijelo više života, kao io viđenju ‘najmanje GVE džinovske zmije’ na površini jezera Tjanzi, blizu korejanske granice. I jedno i drugo jezero su kraterskog podrijetla i na nekim mjestima su duboka više od dvjesto metara.
Na tibetanskoj visoravni, koja se prostire na nadmorskoj visini između tri i četiri tisuće metara, bezbrojna jezera još uvijek nisu znanstveno istražena. Gore, na njihovim obalama, ne postoje gradovi i luke, a njihovom mirnom površinom ne jedre jedrenjaci, niti plove brodovi. Sve je pusto već tisućama godina i samo, ponekad, na njihove obale navraćaju tibetski nomadi sa svojim stadima golemih jakova. Upravo su oni 1991. godine i izvjestili kineske vojne vlasti da se u jednom od jezera pojavilo čudovište ‘veliko kao kuća’. Čudovište ima dugačak vrat i zmijoliku glavu. Krajnje je agresivno i već je jednom napalo nomade, ubivši nekog Tibetanca i odvukavši u jezerske dubine jednog jaka.
I australsko jezero Baters ima svoju neman, koja se viđa još od daleke 1821. godine. Neman je dobila ime Bunyip, a obično je opisuju kao veliku dlakavu životinju dugog vrata, glave slične psećoj, živahnih očiju i zakržljalih ušiju. Godine su 1847. domoroci Marambidzi, koji nastanjuju to područje, pokazali znanstvenicima jednu lubanju, tvrdeći da je pripadala jednom od čudovišta iz jezera Baters. Analiza, međutim, tu tvrdnju nije potvrdila, jer su stručnjaci utvrdili da se, možda, radi o glavi ždrebeta ili, pak, o deformiranoj glavi nekog teleta!
S vremenom je Bunyip postao ime za sva čudovista koja su se pojavljivala u jezerima, rijekama i močvarama Australije. Čak i za monstruozno stvorenje ‘s glavom mačke, vratom kornjače i repom koji podsjeća na bodlje bodljikavog praseta’, što je 1960. godine viđeno u jednom od parkova Sidneja. Hronika pojavljivanja australskih čudovista, međutim, znatno je duža i dramatičnija …
Godine 1848. u rijeci Eumerala, u Victoriji, viđeno je stvorenje, koje je imalo glavu kengura i dugačak vrat s ogromnom grivom. Domoroci su kazivali da čudovište posjeduje nadnaravne moći i da svoje žrtve hipnotizira i uvlači u usta kao ‘pećina velike čeljusti’.