Da li je postojao Božanski Raj?

I bi svjetlost … dan prvi …
… I stvori Bog čovjeka obličju svome, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih … I bi veče i bi jutro, dan šesti …
… I nasadi Gospod Bog vrt u Edenu na istoku, i ondje namjesti čovjeka kojega stvori …
… Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog, pa reče ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? …
… I gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga raditi zemlju od koje bi uzet …

‘I nasadi Gospod Bog vrt u Edenu na istoku; i ondje namjesti čovjeka kojega stvori ‘(Knjiga postanka 2: 8). ‘A voda tecijaše iz Edena natapajući vrt, i odande se dijeljaše u četiri reke.Jednoj je ime Pisoni, ona teče oko cijele zemlje Evilske, i tamo ima zlata. I zlato je ove zemlje vrlo dobro; ondje ima i dragulja oniksa. A drugoj je rijeci ime Geon (Gihon), ona teče oko cijele zemlje Huske (Etiopija). A trećoj je rijeci ime Hidekel (Tigar), ona teče ka Asirskoj. A četvrta je rijeka Efrat (Eufrat). (Knjiga Postanja 2: 10-14).
Prva knjiga Mojsijeva koja se zove Postanak, škrta je i istovremeno obilna u opisu, uvjerljiva je u božjoj dobroti i kasnijoj kletvi za dvoje neposlušnika, isto tako i krajnje zagonetna u ove prve tri glave koje označavaju početak svemira, svijeta, biljaka, životinja, ljudi i Biblije. Gdje se nalazio taj Edenski, ili Edenski, kako ga bolje znamo, vrt u kome je čovjek blagoslovljeno provodio svoje prve dane na Zemlji? Kakva je to bila voćka koja je rasla na drvetu života i na drvetu spoznaje dobra i zla?
Jesu li to bila dva ili jedno stablo, i koje su to četiri tajanstvene rijeke koje ističu iz jednog izvora i jednog toka u raju zemaljskom? Konačno, je li povodljivi Adam baš morao tako bijedno da skonča i da svoj budući kruh stvara znoju lica svog, a da mu zemlja uzvraća trnjem i korovom, a naša pramajka Eva prenositi svim svojim kćerima muke u trudnoći i na porodu? Charles Darwin i njegov prethodnik, po shvaćanjima živog svijeta, Žan Baptist Lamark jednostavno bi tada svemu tome rekli – ne. Crkveni krugovi, upinjali su se dokazati da je Biblija u svakom slučaju u pravu. Mnogo prije pokušaja znanosti da se suprotstavi religioznim tumačenjima, izvjesni nadbiskup Ašer iz Irske izjavio je 1654. godine da iz pažljivog proučavanja Starog zavjeta može se zaključiti kako je svijet nastao 4004. godine prije naše ere. Taj datum je cijeli naredni vijek unošen u sva izdanja Biblije. Kasnije se nadbiskupa Ašera oštro obrušio biskup Lightfoot zbog nepreciznosti u proračunavanju. Svijet je po njemu stvoren 23. listopada 4004. godine stare ere, točno u devet sati prije podne. Po tome je Stvoritelj načinio čovjeka 28. listopada iste godine.
Samo godinu dana poslije objavljivanja Darwinove knjige ‘O podrijetlu vrsta’ na pokrajinskoj saboru u Kölnu izdan je dekret protiv evolucijske znanosti: ‘Praroditelji su bili izravno stvoreni od Boga. Izjavljujemo da je Svetom pismu i kršćanskoj vjeri sasvim suprotstavljena nauka onih koji tvrde da je čovjek, što se tiče tijela, nastao spontanim razvojem i oblikovanjem od nekog nižeg bića, koje se stalno razvijalo dok nije poprimilo sadašnju ljudsku narav ‘.