U ljeto 1912. godine iz Londona za Glasgow jurio je ekspresni vlak. U jednom kupeu sjedili su policijski inspektor Scotland Yarda i jedna mlada medicinska sestra. Neočekivano, uz strašan krik, na sjedištu pored prozora pojavio se čovjek zrelih godina. Duga kosa bila mu je upletena u Vitić, na starinskim cipelama bile su velike kopče, a trougli šešir na glavi. U jednoj ruci držao je veliki bič, au drugoj nagrizen komad kruha. Bio je unezvjeren i prestravljen dok su ga inspektor i djevojka iznenađeno promatrali. Stali su ga smirivati, pitali ga tko je i odkuda je. Čovjek je, ridajući od plača, odgovorio da se zove Pol Drake, da je kočijaš iz Četnema i da ne shvaća gdje je to došao i kako! U želji da ga smiri, inspektor je otvorio prozor i predložio čovjeku da pogleda van. Vlak se u tom trenutku nalazio u polukrugu, tako da se odlično vidio cijeli – od lokomotive do zadnjeg vagona. Tek je to prepalo jadnog čovjeka, pa je pokušao skočiti kroz prozor. Inspektor, zabrinut za njegov život, požurio je po konduktera.
Ali, kada su se obojica vratili u kupe, neznanac je bio isčezao. Na sjedištu su ostali samo njegov bič i trougli šešir. Medicinska sestra bila je u dubokoj nesvijesti. Oba čovjeka pogledala su kroz prozor. Nasip se nadaleko odlično video, ali na njemu ničega nije bilo.
Inspektor je, razumljivo, započeo istraživanje. Za bič i šešir etnografi su tvrdili da potječe iz polovice XVIII stoljeća. Daljnja ispitivanja potvrdila su da ta željeznička pruga prolazi kroz taj kraj gdje se još početkom XIX stoljeća nalazio zaselak Cetno. Pastor mesne parohije pronašao je u arhivi knjigu sa imenima umrlih 150 godina unatrag. Tu je bilo ne samo ima kočijaša, već je na marginama bila napisana i primjedba tadašnjeg paroha koja se odnosila na Drakea iu kojoj je opisano kako je on, već u zrelim godinama, proživio nevjerojatan događaj. Dok se noću vraćao kući, vidio je neočekivano ‘vraški ekipaz, ogroman, dugačak kao zmija, koji se pušio od ognja i dima’. Zatim se Drake, ni sam ne znajući kako, obreo u tom čudovištu. Tu je zatekao ljude u nepoznatoj odjeći, ‘same đavolove sluge’. nasmrt preplašeni Drake pomoli se Gospodinu i odjednom se našao u Jendek pored puta! Dovukavši se nekako do kuće, saznao je da je sat prije toga žitelj iz susjednog sela doveo njegove konje koje je našao desetak kilometara od Drakeove kuće. Od tada Drakea je ‘napustio zdrav razum i smisao rasuđivanja’. Stalno je pripovijedao o đavolskim karucama i uzrujavao se što mu nitko ne vjeruje …
A, njegov trougli šešir i do dan danas se čuva u mesnom muzeju, dok je bič, nažalost, nestao.