Problem s nama zapadnjacima je taj što starost, pa i vrijednost, neke kulture želimo određivati ​​prema našim standardima. Međutim, ti su standardi prilično materijalistički usmjereni. Naime, većina iznesenih tvrdnji o starosti astrologije kao zaokruženog sustava temelje se na arheološkim dokazima, odnosno materijalnim dokazima raznih vrsta. Sumeranska glinena pločica dokaz je da je astrologija postojala na tom mjestu u to davno vrijeme, ali nije dokaz da astrologije nije bilo na drugim mjestima gdje glinena pločica ili neki drugi materijalni ostatak neke kulture nije pronađen. Zapravo, možda je bitna odrednica našeg pogrešnog procjenjivanja drevnih civilizacija fiksacija na vizualno odnosno taktilno. Dominacija vizualnih kultura počela je širenjem pisma kao načina na koji se prenose obavijesti. Mi “obožavamo” ono što vidimo i teško nam je zamisliti da se bilo što bitno može sačuvati ako nije u vidljivom obliku. Štoviše, većina nas je podsvjesno uvjetovana sumnjati u postojanje bilo čega što se “ne vidi”. Taktilno usmjerenje – filozofija tipa: nema ako se ne može opipati – samo je sljedeći logički korak u istom smjeru.