Za običnog smrtnika ovo bi bio kraj priče. Ali ne i za besmrtnog grofa. Nastavio je da se pojavljuje kroz cijeli XIX i XX vek! 1785. godine viđen je u Njemačkoj sa Anton Mesmer-om, koji se pogrešno smatra ocem hipnoze (okriće hipnotičkog transa pripada ustvari jednom od Mesmerovih učenika po imenu Marquis de Puysgur). Prema službenoj povijesti reda slobodnih zidara, Saint-Germain je pozvan i prisustvovao je Masonskom Kongresu u Parizu 1785. godine. Društvo su mu na kongresu pravili i Saint-Martin, Antoan Mesmer i Cagliostro, a isto ovo društvo bilo je prisutni i na ranijem kongresu masona u Wilhelmsbadu 16. Jula 1782. godine Nakon preuzimanja Bastilje tijekom francuske revolucije 1789. godine, Grofica d’Adhémar izjavljuje da je imala poduži razgovor sa grofom. Saint-Germain joj je navodno pričao o njenoj budućnosti na način koji je pokazivao da on točno zna što će se dogoditi. Ona ga je viđala nekoliko puta tijekom svog života i svaki put je izgledao kao da ima četrdesetak godina.
Nakon 1821. godine Grof Saint-Germain vjerojatno je uzeo drugi identitet. U svojim memoarima Albert Vandam piše o susretu s čovjekom koji je, ne samo svojim izgledom, nevjerojatno podsjećao na grofa, ali se ovaj put zvao Major Fraser. Albert Vandam piše: ‘Nazivao se Major Fraser, živio je sam i nikada nije spominjao svoju familiju. Bio je više nego bogat iako je izvor njegovog bogatstva za svakoga ostajao misterija. Posjedovao je nevjerojatno znanje o svakoj zemlji Europe i svakom povijesnom trenutku u povijesti europskih država. Njegova memorija bila je apsolutno fantastična, i što je vrlo neobično, često je onima koji su ga slušali davao do znanja da svoje znanje i mudrost nije stekao iz knjiga. Mnogo puta mi je, sa čudnim osmijehom na licu, kazivao da je poznavao Nerona i razgovarao sa Danteom i tako dalje. ‘
Između 1880 i 1900, ime grofa Saint-Germain-a ponovo dospijeva u javnost. U to vrijeme slavni mistik i medij Helena Petrovna Blavatsky, jedan od osnivača Teozofskog Društva, zajedno s još nekoliko članova tog udruženja tvrdi da je Grof Saint-Germain još uvijek živ i da radi na ‘duhovnom razvoju Zapada’ i da je postao jedan od ‘ skrivenih majstora ‘poput Krist, Buddha, Appollonius iz Tyane, Christian Rosencreutz, Francis Bacon i drugi. Postoji navodno i originalna fotografija na kojoj su zajedno Madame Blavatsky i Saint-Germain. A 1897. godine, čuvena francuska pjevačica Emma Calve posvetila je svojim autogramom jedan od svojih portreta Grofu St.Germain-u.
Najskorije pojavljivanje čovjeka koji je tvrdio da je Grof Saint-Germain bilo je 1972. godine u Parizu kada je čovjek po imenu Richard Chanfray izjavio da je on osobno legendarni grof. Pojavio se na francuskoj televiziji, i kako bi potvrdio svoje izjave, koristeći plinski rešo pred kamerama, navodno pretvorio olovo u zlato. Richard Chanfray je 1983. godine počinio samoubojstvo.
Pa, tko je onda bio Grof Saint-Germain? Da li je stvarno bio uspješan alkemičar koji je pronašao tajnu vječnog života? Da li on možda bio putnik kroz vrijeme? Ili je samo bio visoko inteligentna osoba čija je reputacija prerasla u fantastičnu legendu? Napoleon III oformio je povjerenstvo s ciljem da istraži život i aktivnosti Grofa Saint-Germain-a, ali su svi rezultati istraživanja izgorjeli u požaru u Hotel de Ville u Parizu 1871. godine i mnogi smatraju da to nije bilo slučajno. Francois Marie Arouet Walter 1694-1778, čuveni francuski pisac i filozof autor je rečenice koja se često koristi izvan konteksta u kojem je napisana. ‘Grof Saint-Germain je čovjek koji nikada ne umire i koji sve zna.’ Ovu čuvenu izjavu Voltaire je napisao 1758. godine u svom ironičnom pismu Frederiku od Prusije i ona nije izjava vjere u besmrtnost Grofa St.Germaine-a. Walter kaže da mu nisu otkrivene nikakve tajne i da se rečenica odnosi na ulogu koju Grof St.Germain često igra u svojim vještim političkim manevrima. ‘Grof Saint-Germain je čovjek koji nikada ne umire i koji sve zna i koji će vjerojatno imati čast da se susretne i sa Vašim Veličanstvom u slećih pedesetak godina.’
U kratkoj priči pod naslovom ‘Pikova Dama’ koju je Aleksandar Sergejevič Puškin (1799-1837) objavio 1834. godine, tri godine prije njegove tragične smrti, mlada aristokratkinja, Grofica Ana Fedorovna traži pomoć Grofa St.Germaine-a nakon što je izgubila mnogo novca za kartaškim stolom. Grof joj otkriva tajnu karata koja joj pomaže da u potpunosti povrati izgubljeni novac. Ona čuva ovu tajnu sve dok, desetljećima kasnije, mladi čovjek ne postane opsjednut tajnom i izazove njenu smrt. Ona se potom vraća kao duh i dobije svoju osvetu – mladić izgubi razum. Puškin nikada nije sreo enigmatičnog grofa ali je vrlo dobro poznavao legende o njemu te je i sam pridodao još malo navodeći nas na pomisao da Grof Saint-Germain može predvidjeti budućnost.
Grof Saint-Germain izuzetno je dobro poznavao dijamanate, drago kamenje i kemiju, a njegovo umijeće bojanja bilo je uveliko poznato. Grof Karl Cobenzl piše u pismu 1763. godine kako je vidio da Grof St.Germain izvodi neke eksperimente od kojih je najvažniji transmutacija željeza u metal koji je nalik zlatu. Bez ikakve sumnje, fizički ciljevi alkemije – Eliksir Vječnog Života i filozofov Kamen Mudrosti duboko su fascinirali Grofa. Švicarski psihijatar Carl Jung pisao je da alkemija može se gleda kao psihologija. Ono što su alkemičari nazivali ‘Materija’ ustvari je bilo ‘nesvjesno Ja’. Namjerna mistifikacija tako, po Jungu, može biti blef kako bi se iskoristila tuđa lakovjernost ali i projekcija neriješenih unutarnjih tenzija. St.Germain je bio tajnovit kada je u pitanju bila njegova prošlost, imao je nekoliko identiteta i možda je u svojim okultnim istraživanjima tražio istinu o sebi.
EPILOG
Većina današnjih povjesničara smatra da Grof nije bio ništa više nego slatkorječivi šarlatan. Ali, ipak iza njega ostaje toliko pitanja bez odgovora. Na koji je način stekao nevjerojatno bogatstvo – ostaje misterija. Kako objasniti njegov neobično dug životni vijek? I odakle se upošte pojavio? Ako je i bio šarlatan i tvrdio da je netko drugi – kako to da ga nitko nikada nije prepoznao ili raskrinkao?
Jedini sačuvan grofov rukopis pod nazivom: ‘La Tres Sainte Trinosophie’ nalazi se u knjižnici grada Troyes u Francuskoj, i do današnjeg dana nije u potpunosti dešifriran i razjašnjen. Jedan dio njegovog rukopisa navodi: ‘Kretali smo se kroz prostor brzinom koja ne može usporediti ni sa čim do samom brzinom. U djeliću sekunde ravnice ispod nas nestale su iz vidokruga i Zemlja je postala jedva vidljiva maglina. ‘
Kako protumačimo ovaj njegov rekord? Je li moguće da je Grof St.Germaine bio putnik kroz vrijeme i prostor? Odbjegli otpadnik iz budućnosti koji je volio da se poigrava sa prošlošću … Možda je, onda, stvarno razgovarao s Kristom i kraljevima starih, zaboravljenih vremena …
