Tog 31. siječnja 1878. godine, dolazak Ase Rofa u kuću Venumovih pokrenuo je slijed neobjašnjivih događaja. Iako su Tomas i Lurinda bili skeptični i nimalo nisu bili skloni spiritualizmu koji je u to vrijeme bio moderan, sličnost u dešavanjima sa njihovom kćerkom i onima koja su otjerala u smrt Meri Rof, bila je više nego očita. Obitelj je već isprobala svaki poznati lijek za Luransi, a lokalni liječnik i svećenik savjetovali su smještanje u mentalnu ustanovu. Asa se tome protivio, grizla ga je savjest da nije sve učinio da spasi svoju kćerku i nije želio vidjeti kraj druge mlade žene u rukama liječnika koji su mučili njegovu Meri. Zato je nagovarao njene roditelje da dozvole da je pregleda doktor Stevens koji je, kao i Rof, bio uvjereni spiritualista. VENUM su, iako nerado, konačno pristali.
Uslijedila je scena opisana na početku ovog teksta, nakon čega je doktor, uz mnogo strpljenja, ipak uspio zadobiti povjerenje djevojčice i da je ‘mesmerizuje’, odnosno pokuša kroz nju stupi u kontakt s duhovima. Luransi se oglašavala kao više ličnosti u jednoj osobi, tako da je jednom bila Katrina Hogan koja je umrla u 63. godini, a zatim i Vili Kaning, mladić koji je izvršio samoubojstvo. Dok je bila u transu, nastavljala je govoriti o svojim vizijama i tvrdila da je neki od zlih duhova proganjaju po kući i dozivaju po imenu.
Doktor Stevens sugerirao je Luransi Venum da pokuša dozvoli nekom dobrom duhu da nad njom uspostavi kontrolu. Djevojčica je prihvatila i, nakon izvjesnog vremena, rekla da se nalazi u raju i da je stupila u kontakt sa duhom čije je ime – Meri Rof!
Trans se nastavio tijekom ostatka večeri i narednog dana. Luransi je sada govorila kao Meri, tvrdeći da nema pojma gdje se nalazi, niti tko su ljudi oko nje i da želi ići kući, kod Rofovih. Vijest o tome brzo se pronijela Vatsekom, a već sutradan, dvije žene posjetile su kuću Venumovih.
Toga jutra, Luransi, odnosno Meri, sjedila je kraj prozora kada je ugledala gospođu Rof i njenu kćerku Minervu kako se približavaju ulaznim vratima. ‘Dolaze mama i Nervi!’, Uskliknula je radosno i potrčala im u zagrljaj. Udatu kćerku Rofovih, Minervu, još od Merine smrti nitko nije zvao nadimkom Nervi.