Od kemijskih sredstava, iz podnih i zidnih obloga, najprije stradaju dišni organi. U tepisima, obično druge klase, često se nalazi supstanca metilamin, vrlo neugodnog mirisa, koji može biti uzrok obolijevanja dišnih organa. Iz tepiha vreba i jedan parazit, mikroskopska životinjica po imenu Dermatophodies pteronyssinuds (grinja), koja se hrani otpacima prhuti i dlakom kako ukućana, tako i njihovih kućnih ljubimaca. Izmet ovog napasnika može izazvati alergiju i astmu. Djeci prijeti najveća opasnost, jer vole igrati na podu.
Ova životinjica više voli itisone i tapisone nego klasične tepihe, jer se iz njih teško može izbaciti. Također, veliki broj bakterija i najrazličitijih gljivica nalazi stanište u ITISON, brojnim dekama i tkaninama (u Beogradu je, svojevremeno, na ovu temu, Aleksandar Jeftović napisao magistarski rad, u kojem opisuje brojne parazite iz ovih stvari). Najefikasnija borba protiv patogenih mikroba i praživotinja iz tkanina je redovito usisavanje, čišćenje i svođenje njihove uporabe na minimum. U stanu je, također, dobro imati što veći broj kućnih biljaka koje luče hlapljive antibaktericide i antigljivično tvari (fitoncide), kao što su fikus, filodendron, dragoljub, Zijevalica itd.
Iz omiljenih termo- peći i ‘norveških’ radijatora vreba opasan materijal – azbest. S toplim zrakom, one izbacuju i ova mikroskopski sitna vlakna. Prema mjerenjima u Betel institutu, nađeno je čak 6.000 iglica azbesta u kubičnom metru kućnog zraka, što je količina daleko veća od kritične, koja može imati kancerogeno djelovanje.
Ranije se azbest mnogo koristio za žbukanje zidova, pa je sportska dvorana u Alzeju (Njemačka) zatvorena, jer je azbestna prašina vidljivo padala sa zidova (bilo je 7.500 vlakana po kubičnom metru). Drastičan primjer je beogradsko ‘azbestno selo’ koje se, nakon višegodišnjih prosvjeda i pritisaka na gradsku vladu, konačno iseljava.
