Unatoč tom adaptivnom hendikepu, prirodna selekcija nije uspjela eliminirati ljevake. Taj paradoks zainteresirao je ekipu istraživača, koji kažu: ‘Ljevoruki trebaju imati adaptivnu prednost koja im omogućuje da kompenziraju djelovanje svog nedostatka’. Prednost koja mora postojati u svim kulturama i odvajkada, ukoliko se želi objasniti konstantnost odnosa dešnjaka i ljevaka tjedna čitave znane povijesti čovječanstva. Koja je to prednost?
‘Iznenađenje’, odgovaraju istraživači. Iznenađenje koje ljevak priređuje dešnjak u međusobnoj borbi! To je hipoteza koju spomenuti znanstvenici predlažu – prednost ljevaka je, znači, u njihovoj malobrojnosti! Dešnjak je uvak spremniji suočiti se s drugim dešnjak i da prati desnu ruku svoga protivnika. Naprotiv, biće manje vješt u odbijanju udaraca nekog ljevaka koji, stoga, ima više izgleda da iz sukoba izađe kao pobjednik. Ta pobjeda će osjetno poboljšati njegov društveni položaj i omogućiti mu da lakše priđe ženama, čime se povećavaju izgledi da produži svoju lozu ili da pouzdanije osigurati podizanje svog poroda, ukoliko ga ima.
Istraživači navode poznati primjer kod Indijanaca Janomamoa, kod kojih ratovi imaju za cilj otimanje žena od drugih plemena. Ta pojava je dolazila do izražaja tijekom čitave povijesti čovječanstva. Ima li ona još uvijek kakvog značaja u našem suvremenom životu? Nije isključeno da se prednost ljevorukih ispoljava u bliskoj borbi ili borbi pri rješavanju, o čemu svjedoče brojne suvremene ratne epizode. Bilo bi, također, zanimljivo, izučiti ponašanje ljevaka u raznim situacijama kada pobjeda u fizičkom sučeljavanju donosi uvažavanje ravnopravnih.
Da bi provjerili ovu hipotezu, istraživači su proučavali sudjelovanje ljevaka u situacijama gdje je borbena vještina odlučujuća. Opredijelili su se za anketu među studentima sportašima, polazeći od shvaćanja da neki sportovi uvode u igru ​​uzajamnu akciju pojedinaca u bliskom susretu. To je, očito, slučaj u boksu, judou ili mačevanju; ali iu tenisu, stolnom tenisu, u ekipnim sportovima poput ragbija i košarke, gdje vrsta ruke favorizira neke igrače, ovisno od njihovog mjesta na terenu. Kao kriterij, istraživači su odabrali ruku kojom se baca, koja može imati manji kulturni i edukativni utjecaj nego ruka kojom se piše. To je logičan izbor, pošto je riječ o funkcionalnoj preferenciji vezanoj za vitalne pokrete strijelca ili borca.
Rezultati su nesumnjivi: među studentima sportašima, ljevoruki su češći nego u općoj populaciji. Ta tendencija još je očitija kada se promatra sportska elita: kod igrača tenisa nalazimo 15% ljevaka 0,23 kod badmintona i boksa, 32 kod stolnog tenisa i do 50 posto kod mačevanja.Istovremeno, nikakva razlika ne primjećuje se između opće populacije i osoba koje se bave sportom u kojem nema neposrednog sučeljavanja s protivnikom, recima, plivanjem ili kuglanjem.
Iako većina ljudi vjeruje da odluka o tome koja će mu ruka biti u svakodnevnom životu primarna, predstavlja stvar osobnog izbora, ipak to nije tako. Naprotiv, u pitanju je unutarnje opredjeljenje svake ličnosti. Tko zna, možda ste baš vi potencijalno skloni da se više služite lijevom rukom, mada čitav život pišete desnom.
Možda je tome pridonijelo da odmalena roditelji djecu usmjeravaju se prilagoditi svijetu dešnjaka …