Prekognicija (od lat prae-, “prije” i cognitio “stjecanje znanja”), predstavlja uvid u budućnost, odnosno navodnu psihičku sposobnost da se vide budući događaji. Različiti psihološki procesi su ponudili objasniti iskustva prividne vidovitost. Oni uključuju:
Selektivna pristranost kada se netko češće sjeća koincidencije od drugih ne-slučajnosti, ili kada je bio u pravu povodom nekog budućeg događaja češće nego kada je pogriješio. Primjeri uključuju razmišljanja o određenoj osobi prije nego ta osoba zove na telefon. Ljudska memorija, tvrdi se, ima tendenciju da “snimi” slučajeve kada je pogodak bio ispravan, i “obriše” slučajeve kada je pogodak bio netočan.
Nesvjesna percepcija kojom ljudi zaključuju, iz podataka koje su nesvjesno naučili, da će se određeni događaj vjerojatno dogoditi u određenom kontekstu.
Samo-ispunjavanje proročanstva i nesvjesni akt kojim ljudi predstavljaju događaje za koje su prorekli da će se dogoditi, ali bez njihovog svjesnog znanja.
