Ova priča nastala je prilikom izgradnje jednog manastira u Australiji. Angažiranje radnika je bilo veoma skupo, pa su redovnici morali sami zidaju, kao su znali u umjeli. Želio sam da sve bude savršeno, pa sam se se posvetio svakoj pojedinačnoj cigli.
Pitajte bilo koga, to nije baš tako lako kao što izgleda, potrebno je puno vještine i strpljenja da se cigle postave baš kako treba. Poslije nekoliko dana pažljivog rada uspio sam i prosto se divio svom radu. Ali mi je pogled skliznuo nehotice i ugledao sam dvije cigle koje su bile krivo postavljene i odudaraju od svih onih ispravno postavljenih, užasnuo sam se tog prizora. Žbuka je već bio tvrd da bi se greška ispravila. Pomislio sam:
– Kako ja mogu biti prosvijetljen, ako ne mogu da napravim ni jednostavni zid ispravno? Zato sam zamolio igumana da mi dozvoli porušim zid i počnem ga iznova.
Iguman mi naravno nije dozvolio da srušim zid jer je smatrao da je dovoljno dobar. Riječ dovoljno dobar nije ono što sam želio čuti, ali sam nastavio raditi dalje još upornije i istrajnije i uskoro je samostan bio završen. Kasnije sam uvijek zaobilazio taj zid kada sam nekome pokazivao manastir. Jednog dana se dogodilo baš da jedan posjetitelj prolazio kraj tog zida. Dok su išli posjetitelj je spontano primijetio:
– Lijep zid.
Ja sam mu zapanjeno odgovorio:
– Gospodine, da li ste zaboravili svoje naočale kod kuće? Zar ne vidite ove dvije krivo postavljene cigle?
– Da vidim ih, ali isto tako mogu vidjeti i 998 dobro postavljenih.
Ova jednostavna izjava je promijenila moj život i natjerala me shvatiti da je cijeli moj život bio fokusiran na ono što je bilo pogrešno, ono što je nedostajalo i što nije bilo savršeno u mom životu. U svojoj zabrinutosti oko dvije loše postavljene cigle, propustio sam vidjeti 998 cigle koje su bile savršeno postavljene, unatoč tome što nisam imao prethodno iskustvo u postavljanju cigli.
Svi imaju nešto u svom životu, što smatraju da je malo krivo i da im smeta. Ako se u životu samo fokusiramo na one stvari koje su kod nas loše, sigurno ćemo patiti. U životu je uvijek drugačije od onog što nas obrzovni sustav uči, u životu je pobjednik onaj koji ima najviše grešaka. To su obično ljudi koji uče iz svojih pogrešaka a ne oni koji se nikad ne usuđuju krenu dalje plašeći se neuspjeha. Koliko ljudi odustane od svojih partnera zato što u njima vidi one dvije nakrivljene cigle.