Petar Savo ispunio je molbu svog starijeg rođaka i pridružio mu se, i oni su se u gradu New Yorku ukrcali na vlak za sjeverni dio države New York. Tijekom putovanja izumitelj nije želio podrobnije govoriti o prirodi eksperimenta. Po dolasku u Buffalo, otišli su u malu automehaničarsku radionicu gdje su zatekli novi Pierce-Arrow. Tesla je otvorio haubu i podesio neke stvari na električnom AC motoru pod njom. Zatim su krenuli pripremiti Teslinu opremu. U obližnjoj hotelskoj sobi električni genije sastavio je uređaj. Donio je 12 posebnih vakuumskih cijevi u kovčegu nalik na kutiju. Savo je rekao da su cijevi bile neobičnog oblika, iako su u međuvremenu barem tri identificirane kao ispravljačke cijevi 70L7-GT. One su bile priključene na uređaj koji se nalazio u kućištu dimenzija 61 x 30,5 x 15 cm. Nije bio ništa veći od kratkotalasne radio stanice. U njemu se nalazio elektronički sklop s 12 vakuumskih cijevi, žicama i različitim otpornicima. Dvije šipke promjera 6 mm i dužine 7,6 cm očito su služile kao konektori za kablove motora.
Kad su se vratili do oglednog automobila, stavili su kutiju na unaprijed pripremljeno mjesto ispod ploče s instrumentima na suvozačevoj. Tesla je ugurao dvije kontaktne šipke i pogledao na voltmetar. ‘Sada imamo napajanje’ – objavio je, dajući ključeve za paljenje motora svom nećaku. Na ploči s instrumentima bili su dodatni brojčanici koji su pokazivali vrijednosti koje Tesla nije objasnio. Na zahtjev svog ujaka, Savo je uključio motor. ‘Motor je sada u pokretu’ – potvrdio je Tesla. Savo nije čuo nikakav zvuk. Usprkos tome, sa stručnjakom za elektricitet na mjestu suvozača, Savo je ubacio u brzinu, pritisnuo papučicu gasa i izveo automobil iz garaže. Petar Savo je toga dana dugo vozio ovaj automobil bez goriva, 80 kilometara po Buffalu i po prirodi oko njega. S brzinomjerom kalibriran do 192 km / h, Pierce-Arrow je postigao najveću brzinu od 145 km / h, uz jednaku nečujnost motora. Dok su se vozili okolinom grada, Tesla je postao opušteniji i sigurniji u uspješnost svog izuma. Počeo se otvarati svom nećaku u vezi s njegovim tajnama. Uređaj je bio u stanju zauvijek opskrbljivati ​​vozilo energijom, ali, povrh toga, bio je također u stanju zadovoljavati energetske potrebe jedne kuce – i to s više nego dovoljnom količinom energije.
Iako se u početku suzdržavao od objašnjavanja principa, Tesla je priznao da je njegov uređaj samo prijamnik za zagonetno zračenje, koje dolazi iz etera, i koje je dostupno u neograničenim količinama. ‘Čovječanstvo bi trebalo biti vrlo zahvalno na njegovom postojanju’ – zamišljeno je rekao. Tijekom narednih osam dana, Tesla i Savo testirali su Pierce-Arrow po gradu i njegovoj okolici, od puževe brzine do 145 km / h. Performanse su bile jednake kao kod bilo kojeg tadašnjeg moćnog automobila s više cilindara, uključujući Pierceovu 6-litarsku ‘Osmicu’ od 125 konjskih snaga. Tesla je rekao Savi da će se prijemnik energije uskoro koristiti za pokretanje vlakova, brodova, zrakoplova i automobila. Izumitelj i njegov suradnik konačno su dovezli automobil na tajnu, unaprijed dogovorenu lokaciju – u stari ambar kraj jedne seoske kuće 32 kilometra od Buffala. Tamo su ostavili automobil, a Tesla je ponio ključeve paljenja i svoj prijemni uređaj sa sobom. Zagonetni aspekt priče nije završio na tome. Petar Savo je čuo glasine da je tajnica otvoreno govorila o tajnom testiranju i bila otpuštena zbog indiskrecije. To može objasniti kako su se iskrivljene priče o ovim testovima pojavile u nekim novinama. Teslu su upitali odakle dolazi energija, kad je vidljivo da u automobilu nema baterija. ‘Iz etera koji je svuda oko nas’ – odgovorio im je.
Neki ljudi su natuknuli da je Tesla lud i da je na neki način povezan sa zlim, okultnim silama. Tesla se razbjesnio. Pokupio je svoju zagonetnu kutiju i otišao, vrativši se u svoj laboratorij u New Yorku. Tako je završila Teslina kratka avantura s primjenom izuma na pokretanje vozila. Moguće je da je incident s curenjem informacija u javnost izmišljen, jer je Tesla bio sklon objavljivanju i promicanju svojih izuma i ideja, premda je u slučaju kad su ti urešaj prijetili ravnoteži u industrijskom odnosima imao jake razloge postupati oprezno. Tvrtka Pierce-Arrow je do 1930. već dosegnula vrhunac svog uspjeha. 1931. bila je na putu prema dolje. 1932, tvrtka je izgubila 3 milijuna dolara. 1933, u krizi je bila i matična tvrtka Studebaker, koja se klimala na samom rubu likvidacije. Fokus je prebačen s inovacija na puko preživljavanje, i tu Pierce-Arrow prestaje biti važan za našu priču.