Umalo propast atomske bombe! Vijest je bila toliko senzacionalna da je SS general Valter Šelenberg, odnedavno šef hitlerovske kontrađpijunaže, zatražio da ga feldmaršal Keitel odmah primi, unatoč tome što je bio 25 prosinca 1944. godine, sam dan njihovog Božića. Njegov ađutant je objasnio da je feldmaršal Kjtl na sjednici Vrhovne komande gdje zapovjednici pojedinih frontova upravo podnose izvještaje.
Međutim, mladi SS general bio je odlučan i povišenim glasom rekao ađutantu da feldmaršalu kaže da je ovo najvažnije obavijest do kojeg je uspio doći u toku ovog rata.
Petnaest minuta ksnije šef njemačkog Generalštaba, feldmaršal Keitel dao je u svom kabinetu rukom znak Valteru Šelenbergu sjesti u fotelju preko puta njega. Šelenberg je odmah počeo govoriti:
– Upravo sam primio šifriranu poruku iz New Yorka od našeg agenta Erika Gimpela. Amerikanci se nalaze pred velikim uspjehom koji može dovesti našu ratnu pobjedu u pitanje. Molim vas pročitajte sami.
Keitel je sumnjičavo pogladao svog ambicioznog pomoćnika. U stvari, dešifrirani tekst bio je vrlo kratak, ali je mnogo značio:
AMERIČKA ATOMSKA BOMBA BIĆE GOTOVA ZA NEKOLIKO MJESECI. U tened JE PODIGNUTA OGROMNA TVORNICA ZA NJENU PROIZVODNJU. PRVA EKSPERIMENTALNA EKSPLOZIJA BIĆE IZVRŠENA ZA DVA-TRI MJESECA. LETEĆE TVRĐAVE B-52 SE uvježbava ZA BACANJE BOMBE. MOGUĆE JE POKUŠATI sabotažu
Nekoliko trenutaka vladala je ledena tišina. Feldmaršal je nervozno grickao usne, a onda je najzad prasnuo:
– Zaista lijep božićni poklon! Poslijepodne ću referisati Führeru o ratnoj situaciji. Znate li što imam da mu javim? Naša ofenziva na zapadu u Ardenima, zaustavljena je, a Sovjeti su na svega pedesetak kilometara od Varšave. Pa sada još i ovo! Čujte, ne bismo li to trebali ostaviti za sutra?
Šelenberg je znao da je Keitel bio stari lisac, ali sad je bio iznenađen koliko je neodlučan. Jasno, trebalo je izdržatio provalu Hitlerovog luđačkog bijesa.
– Pa, Führer če to prije ili kasnije morati sazna. Zar vam se ne čini bolje da cijelu buru pregrmi u jedan mah? – poručio mu je šef kontrašpijunaže.
Feldmaršal je dugo razmišljao i na kraju pitao:
– Imate li baš toliko povjerenja u tog vašeg Gimpela. Možda su to samo pretjerivanja ili nagađanja s kojima se ne bih smio pojaviti pred našim firerom. Što ako je pao u ruke Amerikancima, pa sada sije kod nas strah?
Šelenber mu je na ovo odgovorio:
– Erik Gimpel jedan od mojih najboljih ljudi. Sva njegova dosadašnja obavijesti bila su izuzetno značajna Hitleru. Dopustite meni da ga posjetim i iznesem mu svoj plan kako da uništimo američku atomsku bombu još u začetku. To je naša jedina šansa. Zar me ne shvaćate?
