Od kada je Amerika ušla u I svjetski rat njezin jedini cilj je uvjeriti domaću i svjetsku javnost da je ono za što se zalaže američka vlada jedini pravi put. Obuka njezinih vojnika podrazumijeva i tehnike ispiranja mozga … Svi mi volimo da mislimo kako svojom voljom biramo ono u što ćemo vjerovati. Ali, nije tako, jer postoje ljudi koji bi radije da vjerujemo u ono što nam oni kažu i da na temelju toga postavimo vlastito mišljenje …
Nikad kao danas nije vidljivo kakav udar na ljudsku psihu čine mediji svih vrsta, TV, tisak, radio, internet … Osnovni cilj svake vlasti danas, je da prije svega ovlada medijima, jer, onaj tko vlada medijima – taj vlada i cijelim narodom . Pogeldajte samo stanje kod nas u Srbiji. Mediji su postali glavno oružje kontrole stanovništva i oblikovanja mišljenja cijelog naroda. Cilj vlasti je kontrolirati svaki medij, a one koji ne misle kao oni – ugušiti i ugasiti, jer ne smije se čuje ništa što ne odgovara vlasti, to jest, narod mora čuti samo ono što njima odgovara!
Svjetski prvaci na ovom polju su svakako Amerikanci. Napore u oblikovanju uvjerenja javnosti Pentagon naziva informacijskim ratovanjem: ljudski um je bojno polje, a informacija je oružje. Njihov info rat pokriva doslovno sve – od utjecaja na mišljenje javnosti u SAD, do navođenja uhićenih surađivati sa svojim ispitivačima. Zbog izuzetnog značaja u ratnim operacijama, info rat je postao jedna od najvažnijih oblasti koju američka vojska neprestano razvija.
Suvremena PR industrija ili još nazivano odnosi s javnošću, rođena je u trenutku kada je Amerika ušla u I svjetski rat. Predsjednik Woodrow Wilson je smjesta osnovao organizaciju za odnose s javnošću, sa zadatkom da rat proda Amerikancima. Sa Georgeom Krilom na čelu, Odbor za javne informacije je počeo regrutirati vojnike, da prodaje ratne obveznice i prikuplja novac za Crveni Križ. Krilov tim je tiskao postere, letke i snimao filmove sa patriotskom tematikom. Smišljani su slogani koji su navodili obične ljude da reagiraju i uključe se u rat, poput onoga: ‘Rat da bi se zaustavio rat’. Svoj rad Kril je opisao kao ‘jednostavan publicitet, širok obujam prodaje i najveću svjetsku avanturu na reklamnom tržištu’.
Odbor je postigao ogroman uspjeh i smatran je značajnim činiocem američkog uspjeha. Ako PR dobar za Woodrow Wilson, onda je dobar i za sve ostale. Kada su čitavi korpusi pametnih mladih ljudi obučeni u umjetnost odnosa s javnošću, PR industrija je procvjetala punomsnagom u poslovnom svijetu. Među poklonicima je bio i Edward L. Birnajs, nećak Sigmunda Freuda čije je ideje beskrupulozno prigrabio i popularizirao ih u SAD. Ponekad nazivan ‘otac odnosa s javnošću’, Birnajsu je palo na pamet da iscenira ‘medijske događaje’. Tvornica duhana je otkrila da se žene stide pušiti u javnosti jer se pušenje smatralo muškom navikom. Birnajs je jednostavno vezao pravo pušenja na javnom mjestu s pravom glasovanja i unajmio sufražetkinje (pobornice ženskog prava glasa) marširati ulicama s upaljenim cigaretama koje su simbolizirale ‘baklje slobode’.
