Proricanje budućnosti i sudbine je vještina pomoću koje se predviđa budućnost i preko koje se upoznaje volja bogova. Proriče se pomoću čitanja raznih znakova. Nagovještaj volje bogova može se dogoditi putem snova, nadahnuća ili nekim vanjskim znakovima.

Postoje dvije grupe proricanja:

-u prvu skupinu pripadaju bacanje kocki ili slično, astragalomantika, kleromantika, zatim, instiktivni postupci a oni mogu biti nehotično izgovorene riječi, epiromatnika kao vatra na oltaru, promatranje utrobe žrtvovanih životinja, promatranje vode, hidromantija, nebeskih tijela, astrologija, volja bogova se može odraziti iu pjevu ptica i po tome kako one lete.
-u drugu skupinu pripadaju nekromancija, prikazivanje sjenki pokojnika, te oneiromancija, otkrivanje volje bogova preko snova.
Proricanje se moglo naći u drevnim civilizacijama poput egipatske, rimske, indijske i grčke. Kako je vrijeme prolazilo tako su i razne tehnike za proricanje bile sve popularnije. Prije su se proricanjem bavili samo pojedinci koji su imali nadahnuće dok su se kasnije time počela baviti proročka svetišta. U Rimu su se priznavala proricanja samo svećenika i državnih magistrata, sve ostalo se kažnjavalo.

Neke metode proricanja tijekom srednjeg vijeka prakticirale su se u tajnosti, a počele su se koristiti u javnosti tek negdje poslije križarskih ratova.