Mnogi znaci i događaji idu u prilog prihvaćanja inkarnacije duša. Ti znaci, kao dubinske struje u nama, u stvari su nagomilane posljedice vjekovnih života duša i mnogih reinkarnacija na zemlji. Oni nas navode da volimo ili ne podnosimo neke ljude, da osjećamo predivne vibracije u društvu s nekom osobom a neugodne i odbojne s drugom. Navike i primjeri ponašanja stvorene su duboko u našoj unutarnjoj svijesti i prema tome oblikuju naše ponašanje prema jedinkama koje nas okružuju.
Svatko tko je u tešnjoj vezi s nama u sadašnjem životu, vrlo vjerojatno bio je iu mnogim našim prijašnjim životima. Sjećanje duše na nekadašnje ponašanje prema drugima oblikuju sada i naše unutarnje reakcije prema njima. Rijetko su, međutim, utjecaji delanja iz prošlih života jasno uobličeni. Često se oni s kojima smo imali dobre odnose, duše s kojima smo iskusili i mnoga neslaganja i probleme. Dakle, mješavina dobre i loše karme, kako bi se to najbolje nazvalo. Univerzalni zakon karme stalno nas suočava s našim prethodnim korištenjem slobodne volje i svijesti u odlučivanju. Tato, sve što smo činili drugim dušama – i one nama – odražava se sada na naše međusobne odnose, ponašanje, unutarnje porive, stavove i osjećanja koja gajimo jedni prema drugima.
Od samog početka naše duše bile su sklone ‘putuju’ zajedno, i kroz vrijeme stvorene su sile privlačnosti koje pomažu da se održe i izgrade odnosi takvih grupa duša. Gotovo sve duše na planeti danas, bile su zajedno, ‘u jezgrama’, iu proteklim stoljećima ljudske povijesti. Tako odnosi među narodima svijeta u stvari odslikavaju njihove prijašnje međusobne odnose. Duše koje su došle u naš planetarni sustav čine najveću skupinu. One bi se mogle podijeliti i na podskupine, takozvane ‘generacije’ u kojima su duše koje se zajedno kreću kroz prirodne cikluse zemaljskog života. One se pak mogu podijeliti na razne nacije, kulture, rase, religije … Unutar njih ima još drugih podskupina duša koje povezuju iste filozofije, ideje, ciljevi, stremljenja, stavovi … A ove, opet, mogle bi se dalje podijeliti u još manje grupe sa osobnim odnosima: obitelj, društvo, poslovne grupe, timovi, škole …
Grupe duša stvaraju uzajamni afinitet zasnovan na zajedničkim nagomilanim iskustvima i kolektivnom sjećanju iz prijašnjih života, kao i na željama koje iz svega proistječu. Ipak, svatko iz jedne takve grupe može iskoristiti svoju slobodnu volju i potraži utočište u nekoj drugoj, različitoj skupini. U mnogim slučajevima duše su mijenjale političku pripadnost, rasu ili religiju, prilikom prelaska iz jednog života u drugi. Nema tu krutih obrazaca. Članak jedne generacija može pojaviti ponovno u sljedećoj. Ili, dva člana jedne obitelji, koji su bili otac i sin u jednom životu, u sljedećem mogu izmjene uloge, da postanu, recimo, djed i unuk. Mogu izaberu čak biti i braća, a isto tako i da odluče da uopće više ne budu u jednoj prorodica.
Ciklusi grupa duša na zemlji obično se koncentriraju u isto doba – podrazumevanjući ere, vekove, a ne dane i godine. To je osobito očito u ‘čitanjima’ prošlih života 0usnulog proroka ‘Edgara Kejsa, koji je za sobom ostavio preko 14 tisuća dokumentiranih bilježaka o svojim telepatskim viđenjima budućnosti i prošlosti. Mnoga njegova viđenja odnosila su se na duše od dva glavna jezgra koja su slijedile svoje cikluse inkarnacije. I Edgar Kejs injem bliski suradnici, ili srodnici, ‘putovali’ su s jednom od ovih dviju skupina koje je on kvalificirao na sljedeći način.
Prva skupina javljala se na ranoj Atlantidi, u ranom preistorijskom Egiptu, u Perziji (u vrijeme Kreza I i II), u Palestini (iz vremena Kristovog života), u doba Križarskih ratova ili kolonizovanje Amrika. Druga grupa boravila je na poznatoj Atlantidi, poznomstarom Egiptu, u Francuskoj za vrijeme Luja XIV, XV i XVI i za vrijeme Američkog građanskog rata. To se poglavito odnosi na važnije inkarnacije pripadnika ovih grupa duša. Kejs je ukazao da ima izuzetaka u klišeu, ​​pa neke duše ne ostaju zajedno tijekom svakog njihovog životnog toka. Druge se, opet, ne inkarniraju, već ostaju u duhovnim svjetovima, te iz neke više sfere pomažu dušama koje se inkarniraju. Takav primjer objelodanio je Kejs u svom ‘čitanju’ ženi koja je htjela da sazna zašto joj nije dano da se inkarnira u palestinksoj eri u kojoj su živjeli njezin sadašnji muž i sin. Odgovorio joj je da je ona tamo bila, ali kao anđeo čuvar svome sadašnjem sinu.
Hoće li svaka duša ponovo biti sa svojom grupom – ovisi io sile Univezalnog zakona koji uvjetuje da se opet zajedno inkarniraju. Bilo to ugodno ili ne, one moraju iskusiti posljedice svojih prošlih međusobnih ponašanja. Duhovna namjera je da ponovni susret dovede do rješenja njihove karme, ili bar do sagledavanja kako su njihova djelovanja dovela do sadašnjih neprilika, a oni će ih popraviti ako se ne ponašaju na isti način. I u grupnim i u individualnim odnosima, karmičke posljedice prošlih života mogu stvoriti vrlo teške, čak užasne situacije. Ponovni susret mogao bi završiti mučenjima ili drugim zlodjelima. Može se samo pretpostaviti što bi se dogodilo kada bi univezalni sile uzroka i posljedice ponovno spojile duše iz rimskog Koloseuma i duše žrtava kojima su oni prvi hranili lavove. Ili duše konkvistadora sa Inkama iliAstecima. Ili duše nacista i Židova i drugih nekadašnjih žrtava nacizma.
Kada su nečiji životi vrlo opterećeni negativnim posljedicama zbog prethodnih nedjela, njihova sadašnja iskustva često su tragična. Jedan fizički život obično je samo prilika da se rasteretimo balasta koji su prošla ogrešenja navalila na naše duše, kao i mogućnosti da raščistimo mnoge pojmove i zamisli koji nastavljaju nas zbunjuju i ograničavaju. zato, iako prosječni vijek od 70 – 80 godina izgleda jedinstven i konačan, on je u stvari samo privremeno boravište, kratkotrajno iskustvo, etapa na beskonačnoj stazi postojanja, jedne duše.