Kod novog kontakta s ljudima već u prvih nekoliko sekundi gradimo sliku o njihovoj osobnosti, ponekad bez ijedne izgovorene riječi.

Štoviše, riječi na koje možda i najlakše možemo utjecati odnosno kontrolirati, često nisu toliko presudne za taj prvi dojam koliko naš cjelokupan nastup koji uključuje i neverbalnu komunikaciju. Dakle, naši geste, ton glasa, samopredstavljanje, tjelesni stav i drugo, glasnije “govore” od naših riječi.

Sve ono što smo mi na emotivnom planu odražava se i na našem tijelu, htjeli mi to da se vidi ili ne. “Toliko mi u ušima zvoni ono što jesi, da ne čujem što govoriš”, rekao je Emerson, naglasivši značaj neverbalne komunikacije u ostvarivanju slike o drugome.

Postoji izreka koja kaže da djela govore više od riječi. Neki će se složiti s njom, neki ne, ali ako pod dijela svrstamo naše ponašanje i pokrete, znanost ovdje ima jasan stav. Neverbalna komunikacija, uvijek “govori”. Pitanje je samo da li tu poruku umemo da vidimo i protumačimo.

A zašto je tako? Zašto se neverbalna komunikacija pokazala kao jasniji pokazatelj nečije osobnosti? Na ponašanje, pored svjesnog, veliki utjecaj imaju i mehanizmi nesvjesnog. Verbalna komunikacija je, međutim, više pod kontrolom svijesti, njome možemo lakše manipulirati.

Neverbalna komunikacija ili “jezik tijela” više je pod kontrolom nesvjesnog dijela ličnosti, i njome ne možemo upravljati kako bi ostavili dojam koji želimo. Ali ne samo to, ponekad zaboravljamo da, iako odaberemo da nekoga ignoriramo, i tada komuniciramo.

Na temelju čega se stvara prvi dojam o nekome?

Na prvi dojam utječu brojni faktori verbalne i neverbalne komunikacije. Primjerice, ukoliko upoznamo nekog tko je nasmijan, pričljiv, ko sa nama uspostavlja kontakt očima i klima glavom, vjerojatno će na nas ostaviti pozitivan dojam otvorene i vedre ekstrovertirane osobe.

Ako pak neko tjelesno ukočen, čvrsto prekriženih ruku, s pogledom u stranu i tihog tona glasa, možemo pomisliti da ima obrambeni stav i da ne voli komunicirati s drugima, dakle da je generalno introvert.

Možda budemo na temelju tog prvog dojma i u pravu. Međutim, koliko god se zanimali za verbalnu i neverbalnu komunikaciju, ukoliko pogrešno tumačimo ono što primijetimo, pravimo grešku. Jedan gesta, primjerice, način nečijeg rukovanja pri upoznavanju, može imati puno različitih značenja, a koje je ispravno zaključujemo uzimajući u obzir sve popratne signale. Zato, ne treba zaboraviti da se tumače skupovi gesti, a ne geste pojedinačno.

Pored toga, kada govorimo o prvom dojmu često se može čuti da je nešto “izvučeno iz konteksta”. Pa i kad pogledamo neki upadljiv naslov filma ili knjige, a kasnije uvidimo da je sadržaj manje senzacionalan u odnosu na naslov, isto tako možemo reći da je nešto ponovno “izvučeno iz konteksta”. Dakle, zaključivanje o nečijoj ličnosti na temelju gesti koje nismo uvrstili u kontekst situacije čine naš prvi dojam manje u skladu s tim kakva je ta osoba.

Što je najvažnije za dojam koji ostavljamo na druge?

Ono što govorimo, činimo, kako izgledamo i kako nastupamo, gradi sliku nas u tuđim očima. Što će od toga biti drugome najvažnije nije lako predvidjeti. Međutim, interesantan je podatak istraživanja koji pokazuje da se neverbalnoj poruci vjeruje čak pet puta više nego verbalnoj.

Ako se verbalno i neverbalno ne podudaraju, znatno je veća vjerojatnost da će se povjerovati neverbalnom “govoru”. Primjerice, ukoliko netko kaže da nas pažljivo sluša, dok za to vrijeme gleda u drugom smjeru i vrpolji se, prije ćemo vjerovati neverbalnim znakovima i zaključiti da je nezainteresiran. Ili, nam netko riječima može ukazivati ​​na svoju sigurnost, vjeru u sebe, a neverbalno odavati tremu. Dakle, slušanje je podjednako važno koliko i promatranje.

U savjetima raznih stručnjaka ističe se da je i izgled vrlo bitan u prvom kontaktu, zašto?

Samopredstavljanje je bitan faktor neverbalne komunikacije. Kako smo obučeni, kako su žene našminkane, u kojoj situaciji i slično oslikava našu osobnost. Kompletan naš izgled je prvi vizualni kontakt s drugom osobom i putem njega šaljemo određene poruke.

Kako će te poruke biti protumačene sljedeće je pitanje koje ne zavisi samo od nas već i od druge strane i njezinih prethodnih iskustava.

Mnoga istraživanja dokazala su da je i način rukovanja veoma važan kod stvaranja prvih impresija o nekome.

Rukovanje je pored drugih faktora, također, bitno za stvaranje slike o osobi i njenom stavu. U nekim prilikama ste možda osjetili na kraju rukovanja kao da vam je ruka odgurnuta, što utječe na stvaranje slike odbijanja i neprihvaćanja.

Nasuprot tome, možete osjetiti da vas osoba s druge strane privlači sebi tjedna rukovanja, što može ukazivati ​​na njezinu potrebu za kontrolom. Položaj dlana za vrijeme rukovanja, također, šalje poruku. Osjećaj nadmoći se kroz rukovanje ogleda u dlanu koji je pružen ka dolje.

Submisivnost, poniznost odaju dlanovi okrenuti prema gore s rukom koja se brzo pruža prva. Muškarci su skloni s drugim muškarcima, a nešto rjeđe na isti način i sa ženama, da se rukuju izrazitim, gotovo bolnim stiskom, govoreći nam time da su snažni i fizički dominantni.

Ovlaš rukovanje muškaraca može biti protumačeno da osoba ne želi komunicirati ili je neiskrena u odnosu. Kao isuviše osoban ili napadan doživljava se i stisak ruke prilikom kojeg vam se uvrće ruka tako da bude gornja. I za kraj, onaj hladan stisak, s pola dlana, neemocionalan i često vlažnih dlanova, kao znak potpune nezainteresiranosti osobe koja se rukuje s vama.

Dakle, samo rukovanje odaje puno o osobi, ali važno je ne žuriti sa zaključcima, promatrati i biti otvoren i za druge signale.

Stručnjaci tvrde da je dovoljno nekoliko sekundi da stvorimo kompletnu sliku o nekome. Koliko uopće onda možemo biti realni kada procjenjujemo nekoga?

Kada se govori o prvom dojmu, najčešće se spominje to kako mi djelujemo na nekog kao osoba. Međutim, ne manje značajan faktor je i kako mi reagiramo na tuđe potrebe i osjećaje. Zapravo, postoji više faktora koji utječu na dobar prvi dojam. Prvi se odnosi na to kako se mi osjećamo u vezi sa samim sobom, jer to utječe na našu interakciju s drugima. Pored toga postoji pitanje, kako se mi osjećamo u vezi s drugim ljudima.

Kako se druge osobe osjećaju u vezi s nama je sljedeći značajan čimbenik. Brojni savjeti kako da ostavimo dobar prvi dojam uglavnom se bave samo ovom komponentom. Da bi ostavili dobar dojam trebalo bi da budemo nasmijani, da stavimo te druge ljude i njihove potrebe u naš fokus, da govorimo jasno, otvoreno, da ostvarimo kontakt očima, da se obučemo primjereno situaciji.

Međutim, pored ovoga ostaje još jedan, možda najnepredvidljivijim faktor, a to je – što druga osoba osjeća u vezi sa samom sobom. Ponekad, kroz djela i riječi, možemo utjecati na to osjećanje, a zauzvrat to će doprinijeti onome kako se ta osoba osjeća u vezi s vama. Možda je sada jasnija slika, ali i značaj utjecaja komplimenata tijekom prvih kontakata.

Ako prvi dojam bitan, je li on uvijek i presudan?

Zamislite da odlazite na rukometnu utakmicu, dok pored vas sjedi vama neugodan čovjek koji vas nesmotreno polije svojim pićem, koji je glasan i koji ismijava tim za koji navijate. Danima kasnije, vraćate se iz marketa, kada vam ispada vrećica sa svim namirnicama, prilazi vam čovjek i nudi vam pomoć, isti onaj koga se sjećate s utakmice. Da li mijenjate mišljenje o njemu na temelju novog, drugog dojma ili se vodite prvim i odbijate njegovu pomoć?

Mi brzo formiramo dojam o drugima na temelju njihovog ponašanja. Iz jednog ponašanja izvodimo crte karaktera te osobe, u ovom primjeru smotanost i korištenje lošeg rječnika, i to o timu koji volimo. Koristimo naše dojmove kao vodiče, kako bi predvidjeli kako će se ljudi ponašati u budućnosti.

Ako zaključimo da je na temelju onoga što smo vidjeli i čuli, u ovom primjeru na utakmici, netko “bahat i glup” mislimo da isto možemo od njega očekivati ​​iu budućnosti. Upravo iz tog razloga ćemo češće izabrati da tu istu osobu ignoriramo kada je vidimo naredni put. U tom slučaju ne mijenjamo naš prvi dojam na temelju novih informacija.

Prvi dojam, dakle, oblikuje naše ponašanje i namjere prema nekoj osobi, u manjoj ili većoj mjeri, što ga čini važnim čimbenikom u odnosima s drugima. Važnost prvog dojma jeste veliki, ali koliko će biti presudan dalje na naše ponašanje i mišljenje vezano za neku osobu varira od individue do individue.

Da li neki “drugi dojam” može promijeniti sliku na bolje ili na gore?

Istraživanja pokazuju da prvi loš dojam ima veliki utjecaj i da otežava usvajanje novih pozitivnih dojmova o nekome. Na žalost, čovjeka iz primjera susreta na utakmici, njegovo loše ponašanje na utakmici može češće nadvlada njegov ljubazan gest pomoći s vrećicama iz marketa.

Istraživanja ukazuju da se ovo događa, jer nam loša ponašanja više otkrivaju o karakteru neke osobe od ljubaznih, pozitivnih gesti. Ovom logikom loše je uvijek snažnije od dobrog, kada je u pitanju usvajanje novih informacija o nekome. Međutim, nije uvijek tako, kada smo otvoreni za nove informacije o nečijim sposobnostima priča se okreće.

Odlučujući o tome koji će dojam, prvi negativan ili drugi pozitivan, nadvladati postavljamo sebi niz pitanja. Za početak, nerijetko se pitamo je li prvo, negativno ponašanje nešto što je za tu osobu tipično. A onda se zapitamo isto i za drugi dojam – da li je ovaj pozitivan gest zaista toliko pozitivan ili nešto što se od svakoga možemo očekivati.

Ako je to pozitivno za nas često i uobičajeno, ako smo na takve geste navikli, velika je vjerojatnost da će prvi negativni dojam biti snažniji. Dakle, i prethodna iskustva i to kako ih tumačimo uticaće na vrijednost prvog dojma.

Sjetite se situacije u kojoj ste promijenili mišljenje o nekome s lošeg na dobro na temelju drugog dojma. Kako se to dogodilo, je li taj netko učinio nešto dobro, što biste od bilo koga očekivali, ili je bilo nešto neuobičajeno?

Kada prvi dojam može nas zavara?

Trema često oblikuje ponašanje i onemogućava da se predstavimo kako bismo željeli, ali i otvara mogućnost za negativniji prvi dojam koji ostavljamo na druge. Ignoriranje treme, što god da je njen uzrok, rijetko dovodi do rješenja, a ostavlja dojam neprirodnosti i grča. Tremu ne treba ignorirati već se treba posvetiti načinima njenog prevazilaženja.

Da bi to postigli, važno je uvidjeti razloge njenog nastanka i posvetiti se osobnom razumijevanju i preispitivanju. Tehnike koje ponekad mogu pomoći za njezino smanjenje, za intervjue za posao, primjera radi, mogu uključivati ​​vježbanje pred ogledalom, dobru pripremu, glumu predstojećeg intervjua i slično.

Pripreme za intervju uglavnom se svode na spremanje razgovora, istraživanje o kompaniji, razmišljanju o mogućim pitanjima i slično. Međutim, verbalna komunikacija zapravo čini svega 7 posto pažnje sugovornika, što ne isključuje njenu važnost, ali treba imati u vidu da se ne komunicira samo na ovaj način.

Poznato je da muškarci u prvom kontaktu uglavnom obraćaju pažnju na izgled, a žene na gestikulaciju? Tko onda najčešće bolje procjenjuje?

Izrazom lica se postiže bolje razumijevanje poruke koja se prenosi. Promatrač traži emocije na različitim dijelovima lica. Strah i tuga se najčešće traže u očima, sreća na obrazima, iznenađenje na čelu i usnama. Ovi spontani, autentični izrazi emocija, vidno se razlikuju od onih koji se proizvode svjesno bez osjećaja emocije koja se prikazuje.

“Oči kao ogledalo duše”, poznata izreka kojoj su skloni i muškarci i žene ispravno ističe značaj vizualne komunikacije. Vizualna komunikacija jedna je od najmoćnijih neverbalnih kanala komuniciranja putem koje se izražavaju i prenose emocije i stavovi.

Jedno interesantno istraživanje među studentima pokazalo je da kontakt očima čini čak od 25 do 75 posto interakcije između dvoje ljudi tijekom razgovora. Usmjeravanje pogleda, prema istraživanju, duplo je veće tjedna slušanje nego pričanja, dok je prosječno zadržavanje pogleda tri sekunde. Još jedna činjenica ovog istraživanja ukazuje da uzajamno gledanje u oči čini 31 posto trajanja verbalne komunikacije, dok prosječno traje 1,20 sekundi.

Trajanje kontakta ovisi od sugovornika i situacije. Primjerice, kod obmanjivanja ljudi najčešće skreću pogled u lijevo i izbjegavaju sugovornike gledaju u oči, međutim, to ne isključuje obmanjivanje. Ukoliko je osoba uvjerena da može manipulirati, neće imati potrebu pogled skreće. Možemo zaključiti da usmjeravanje pogleda ovisi o više faktora, na ovaj način izražava se stav prema osobi u koju je pogled usmjeren, ali je i manifestacija određenih odlika samog pojedinca.

Kontakt očima, također, može govoriti o odnosu ekstrovertnosti i afilijativnosti. Osobe koje manje gledaju u svoje sugovornike ocjenjuju se kao nedovoljno sigurne u sebe i ono što pričaju, ocjenjuju se kao nervozne, napete, i kao introvertirane osobe. Sa druge strane, osobe koje više gledaju u svoje sugovornike ocjenjuju se kao aktivnije i dominantnije.

Kako predstavljamo sebe veoma je važno i za poslovnu komunikaciju. Što je u tom slučaju presudno kod prvog dojma?

Neverbalnom komunikacijom izražavamo povjerenje, nervozu, ljutnju, prijateljstvo, simpatiju i antipatiju, kao i druga osjećanja i stavove. Ona ima veliki utjecaj tijekom intervjua za posao, dajući poseban ton procesu selekcije.

Kako pokazuju istraživanja, voditelji intervjua višim ocjenama rangiraju kandidate koji su pokazali doziranu i točnu uporabu neverbalnih znakova, kao što su kontakt očima, otvoren stav tijela, osmijeh, usmjerenost prema voditelju, lagano klimanje glavom, i drugo. Pozitivnim bodovima doprinosi optimizam, otvorenost, iskrenost u komunikaciji, strukturiranost i organiziranost.

Utjecaj na dojam koji se ostavlja ima i paraverbalna komunikacija. Iako se glasom prvenstveno šalje verbalna poruka, glas služi i kao sredstvo neverbalne komunikacije. Ton glasa, spuštanje ili podizanje glasa, usporen il ubrzan govor, naglašavanje pojedinih riječi, pauze u govoru, i slično, služe za ostvarivanje funkcija neverbalne komunikacije.

Obraćanje pažnje na stav, kontakt očima, rukovanje i druge elemente neverbalne komunikacije može značajno doprinijeti uspjehu u procesu selekcije.

Istraživanja su pokazala da se loš prvi dojam u ljubavi, odnosno u prvim danima upoznavanja partnera, teško može ispraviti. Zbog čega?

Naš um gradi prvi dojam stvarajući sliku od različitih signala, a tako donijete odluke u tren oka, ponekad se ispostave podjednako ispravne, kao i one donesene u dugotrajnoj analizi.

Vjerojatno ste imali iskustvo u kome vam se neka osoba dopala već u prvih nekoliko minuta kontakta, da ste osjetili “leptiriće u trbuhu” ili da ste osjetili snažnu odbojnost i suzdržanost koju niste mogli racionalno objasniti.

U svakom slučaju prvi susreti su često događaji nabijeni emocijama i značenjima koji postavljaju temelje budućeg odnosa. Znanstvenici su ustanovili da naš mozak brzinski skenira nepoznatu osobu s kojom dođemo u kontakt, slažući kolaž od svih signala koje odašilje prema nama. Tijekom susreta o osobi gradimo dojam, koji je kao digitalna fotografija – odmah je razvijena, nikad sasvim ne izblijedi i bilježi mnogo točnih podataka. Brojna istraživanja su potvrdila tu moć prvog dojma.

U jednom istraživanju je grupa običnih građana bez psihološkog obrazovanja gledala videosnimke od 20 do 32 sekunde u kojima su se predstavljali kandidati za posao. Potom su sudionici istraživanja izradili male psihoprofile kandidata ocjenjujući njihovu simpatičnost, samouvjerenost i drugo. Stručni ispitivači su analizirali iste kandidate u 20-minutnim intervjuima. Na iznenađenje znanstvenika, obični građani su kandidate profilirali vrlo slično kao stručnjaci, iako su ih vidjeli samo na kratkim filmovima.

Što je najvažnije za prvi dojam kada je ljubav u pitanju?

Nerijetko se događa da naš ukupan dojam o nekoj osobi može biti zasnovan samo na jednom podatku o njoj. Što ćemo o podataka izdvojiti ovisi io tome koje informacije koliko vrednujemo, kako neko izgleda, kako je obučen, kako razgovara s nama … Primjerice, ukoliko je netko nasmijan i ostavlja dojam simpatične osobe, možemo pomisliti da su i njegove druge osobine pozitivne.

U skorije vrijeme proveden jedan interesantan eksperiment, kako bi se ova tvrdnja provjerila. Momak je napravio dva videozapisa za dejting stranica s istim tekstom. Međutim, u prvom videu čitao je pripremljeni tekst veselim tonom, au drugom je promijenio svoj ton tako da zvuči melankolično.

Prvi video prikazan je jednoj grupi ženskih ispitanika, a drugi video drugoj skupini koja je vidio gledala u drugoj prostoriji. Djevojke koje su gledale “veseli” video smatrale su mladića na snimci atraktivnijim u odnosu na djevojke koje su gledale “tužni video”, iako je tekst koji je mladić izgovarao bio potpuno identičan.

Na ovaj način demonstriran je značaj i paraverbalne komunikacije u procjeni nečije atraktivnosti, odnosno u komunikaciji općenito, ali i utjecaj jednog čimbenika (ton glasa) na cjelokupnu impresiju o nekome.