Boje i lakovi, kojima se tretira namještaj, izvor su kemikalija koje mogu izazvati kronične poremećaje u ljudskom organizmu. Lak za radijatore je izuzetno štetan, jer se jedan njegov opasan sastojak, tek poslije 2,5 godine od početka sušenja, svede na polovicu. Ova tvar izaziva glavobolju, probleme s grlom i očima, a koža pecka i svrbi. Podovi i zidovi strop odaju još jednog zagađivača – radioaktivnost. Produkt radioaktivnog raspadanja urana, radija i torija – plin radon – isparava u zrak i emitira alfa čestice. Ovi procesi su naročito intenzivni u dobro izoliranim prostorijama, pa ako se i rijetko vetre, u njima se gomilaju ogromne količine ovog radioaktivnog plina. Materijali, koji posebno izraĊuje, ovo tzv. ‘Sekundarno’ zračenje su granit, tuf, beton, šljaka, vapnenac i kemijski gips koji sadrži fosforit. U ovakvim stanovima je dnevna količina ozračenja na razini ukupne godišnje ozračenosti, uslijed udisanja radona. Najbolja mjera protiv ovog štetnog plina je duže vetrenje prostorija.
Već dobro poznati i ozloglašeni fluor-klor-ugljikovodik (FCH), veliki je neprijatelj ozonskog omotača koji nas štiti od ubitačnih ultraljubičastih zraka. Međutim, od FCH-a, koji se koristi da bi se iz konzerve izbacio sadržaj spreja, mnogo je opasniji sam sadržaj sredstva koje sadrži koncentrirane kemikalije namijenjene dezinfekciji, čišćenju i sl. Međutim, ove tvari se brzo uvlače u kožu, stvari ili namještaj, ovisno što sprejem tretiramo i, nakon prskanja ovih sredstava, potrebno je pet dana intenzivnog provjetravanja prostorija da bi se otrovi iz spreja u našem stanu smanjili na bezopasnu količinu. Sa ljudske kože štetni elementi iz spreja skidaju se vodom i sapunom.
Kućni ljubimci i sobno bilje, kao i vlažne prostorije, mogu biti izvori opasnih gljivica Asperogilus fumigatus, koje izazivaju mikoze i alergije. Najteža je aspergiloza, plućno oboljenje. Ova gljivica naročito voli neprozračenim kupatila, jer u vlažnom zraku dolazi do zasićenja sporama i kreće razmnožavanje gljivica, a ukućani mogu često imati nagle i jake napade astme i bronhitisa, a da uopće ne posumnjaju na ovog uzročnika.
Čak i ugodan, romantičan kamin, može biti izvor opasnosti, naročito ako pored njega borave strasni pušači. U dimu, koji nastaje kombinacijom iz ova dva izvora (kamin, cigareta), nalaze se čestice čađe, ugljični monoksid, dušični oksid, formaldehid, ugljikovodici, kao i kancerogeni benzopiren. U organizmu nepušača, koji sjedi pored kamina u društvu pušača, poslije jedne popušene cigarete, nakupi se benzopirena kao da je on sam popušio 4 cigarete, jednu za drugom. Najveće žrtve ovog otrova su nježni dječji organizmi.
I za ovo postoji učinkovita obrana. Pored pušača treba biti zapaljena svijeća, jer ona upija dim, a što se tiče kamina, valja ložiti samo suha drva, jer mokra, pri sagorijevanju, razvijaju sve navedene štetne plinove. Osim toga, i ovdje vrijedi univerzalno pravilo o što češćem provjetravanju prostorija.