Povijesni je dokazano da je, nakon neuspjelog pokušaja da bude uklonjen s dvora, Raspućinov utjecaj na cara toliko porastao, da je ‘nečastivi monah’ izravno djelovao na potpisivanje ili nepotpisivanje sporazuma Rusije s nizom zemalja, na pregovore Petrograda sa svijetom i na brojne druge odluke vlade. A netreba ni spominjati njegov utjecaj na smjenjivanja ili postavljanja ministara, generala i drugih visokih službenika na dvoru.
Dokazano je da je Raspućinov stav o neučestvovanje Rusije u ratovima nailazio na široku podršku naroda, što je utjecalo na daljnje jačanje njegove popularnosti. Tvrdi se da je upravo Rasputin odlučujuće utjecao na Nikolaja II da Rusija 1912. godine ostane po strani tijekom balkanskih ratova, iako je veliki knez Nikolaj Nikolajevič tražio da se vojnički pomogne borbi balkanskih naroda.
Slično je pokušao i dvije godine kasnije, na početku Prvog svjetskog rata, ali bezuspješno. Jer, njegovi protivnici, iključujući i vojni vrh, tada su na Rapućina izvršili atentak. Ranjen je i smješten u bolnicu, pa nije uspio nagovoriti cara ostati neutralan.
Kada se oporavio, pred Nikolajem II izgovorio je sljedeće proročanstvo: ‘Rusija je ušla u rat suprotno Božjoj volji, i zbog toga će skupo platiti. Milijuni seljaka ginu u tom ratu, dok generali nastavljaju jedu, piju i da se bogate. Krv onih koji ginu neće se prolijevati samo među njima, već će pogoditi i samog cara. Božja kazna biće strašna ‘.
Da li je Rasputin u svojim vizijama video Oktobarsku revoluciju 1917. ili je čak za nju i znao? Da li je vidio pogubljenje carske obitelji? Tek, sve su se njegove riječi obistinile.
Jedino što je Rasputin uspio kada je Rusija već ušla u Prvi svjetski rat, bilo je da ‘obezglavi vojni vrh’, uključujući uklanjanje samog velikog kneza s položaja vrhovnog zapovjednika. Vjeruje se da je to bio njegov obračun sa svima onima koji su ga pokušali uklone s dvora i da ga ubiju.