Karl Gustav Jung, švicarski psiholog i psihijatar, također je cijelog života prikupljao primjere neobičnih koincidencija. U svom eseju iz 1952. Jung tvrdi da se slučajnost događa mnogo češće nego što to predviđa teorija vjerojatnosti i konstatira da zato mnoge slučajnosti moraju biti djelo nepoznate sile koja teži uspostavljanju sveopćeg reda. Uveo je i termin sinhronicitet, kako bi objasnio pojavu da se naizgled nepovezani događaji javljaju u nekoj neočekivanoj vezi jedan s drugim. Jungov suradnik Wolfgang Pauli, koji je za otkriće jednog od temeljnih načela moderne fizike dobio Nobelovu nagradu, smatrao je da su slučajnosti vidljivi tragovi principa kojima se ne može ući u trag.
I neki drugi istaknuti fizičari, također su u svojim razmišljanjima otišli dalje od teorije vjerojatnosti. Još prije pola stoljeća pokazano je da dvije subatomske čestice koje su jednom međusobno reagirale, mogu ponovno reagirati jedna na drugu poslije više tisuća godina i udaljenosti od više svjetlosnih godina. Pošto je dugo proučavao taj fenomen, fizičar David Bom kaže da i čestice i ljudi jednostavno mogu utjecati jedni na druge, jer je sve na svijetu povezano sa svim – prošlim, sadašnjim i budućim – preko onoga što naziva sveobuhvatnim redom. Čestice nisu zaista odvojene već vode na način nevidljiv za uobičajeno poimanje stvarnosti. Prema Bomu, u području ljudskog ova teorija ostavlja mjesto za učinak po kome ‘različiti ljudi među kojima vlada određena suglasnost, mogu istovremeno razvijati iste ideje’.
Međutim, treba li naglašavati kako su sve ovo samo spekulacije koje ostaju tako dugo samo fantastične mogućnosti dok njihovu ispravnost ne potvrde uvjerljivi znanstveni dokazi. A kada bi se to dogodilo, vjerojatno bi se moralo priznati da je koordinatni sustav centimetara, grama i sekundi, kojima običavamo objasniti pojave u našem svijetu, u stanju predstaviti samo dio stvarnosti i da treba pronaći i druge koordinatne sustave kojima bi bile opisivane pojave i zakonitosti u ostalim njenim segmentima, dakle više ne samo ‘fizičkog’ svemira. Traga se uvelike za tom tajanstvenom dimenzijom koja toliko fali da bi se štošta objasnilo. A možda je ljudska misao ta tajanstvena dimenzija koja rješava sve !?