U ruskim srednjovjekovnim ljetopisima susrećemo mnoge opise tajanstvenih pojava što su se, s vremena na vrijeme, događale na nebu. Mnoge od njih nikada nisu racionalno objašnjene!
S krajnjom preciznošću stari ruski kroničari su bilježili pomrčine, pojave kometa ili polarne svjetlosti … Među tim svjedočanstvima nerijetko nalazimo na priopćenja o pojavama, koje se ne mogu racionalno objasniti. Znamenja, kako se nazivaju u ljetopisima i kronikama, različita su karaktera i zabilježeno ih je veliki broj. Samo u razmaku od 10. do 17. stoljeća kroničari su zabilježili 54 nebeske pojave, koje nisu mogle biti protumačene nekom od prirodnih događanja uobičajenih u astronomiji i meteorologiji. Budući da ovdje ne možemo navesti sve izvještaje, zadržat ćemo se samo na najkarakterističnijim, čiji prikazi sadrže relativno dosta detalja ….
Tako se 1028. godine nad sjeverozapadnom Rusijom pojavilo na nebu prikazanje u obliku zmaja, koje su svi mogli vidjeti. Zatim, 1088. godine u Kijevskoj zemlji: ‘Te su godine ljudi Vsevoloda bili u lovu kad pade s neba zmaj, a ljudi povikaše od zaprepaštenja’. Godine 1214. u Novogradskoj zemlji ‘veljače, prvog dana u mjesecu, u nedjelju mirnu i blaženu – zagrmilo je za vrijeme jutarnje službe i svi to čuli, i tek nakon toga vidješe zmaja letećega …’
‘Godine 1412. prosinca, osmog dana u mjesecu, baše knez Vasilij Mihajlovič za blagdana Svetog začeća, u svom selu Stražkovu, kad je poletio baš u vrijeme večernje službe, od grada Kasina – zmaj velik i strašan, vatrom dišući. Letio je od istoka prema zapadu i svijetlio poput zore. Vidio ga je i knez V. Mihajlovic i njegovi boljari, ai ljudi u svim selima oko grada … ‘
Letopisni izvješće iz 1144. godine dopunjuje navedeno priopćenje zanimljivim detaljima. Te je godine, naime, ‘bilo prikazanje iza Dnjepra, u Kijevskoj općini. Letjelo je nebom do zemlje, kao vatreni krug i ostavljalo za sobom trag u obliku – velikog zmaja. Taj je trag ostao na nebu oko jedan sat, pa se razišao! ‘
Kakvi su to ‘zmajevi’ na nebu, čijoj pojavi predhodi, sudeći prema izvještaju iz 1144. godine, prelijetanje ‘vatrenog kruga’? Stječe se dojam da upravo taj ‘vatreni krug’ ostavlja iza sebe trag sličan letećem zmaju, koji se zadržava na nebu neko vrijeme (do jednog sata) nakon njegova prelijetanja!
Godine 1552. psovska kronika još detaljnije opisuje zagonetna prikazanja. ‘Mjeseca ožujka’ – kaže se u njoj – ‘pojavila se na jugozapadu zvijezda, koplju nalik. Mogla se vidjeti i danju i noću i to je trajalo cijeli mjesec. Postupno je nestala u pravcu sjevera. Iste godine, posljednjeg dana prije posta, bilo je još jedno prikazanje: na istom mjestu gdje je bila zvijezda pojavilo se na nebu poput zmaja, ali bez glave, i stajalo je nisko iznad zemlje. Ljudi su vidjeli da je rep pružalo kao surlu, a da je izgledalo poput bačve; zatim je palo u plamenu, a dim se raširio po zemlji. Sve je to trajalo oko sat vremena. ‘
Ovaj je opis u općim crtama sličan onom izvještaju iz 1144. godine. Ponovo se radi o okruglom predmetu (bačva), koji iza sebe ostavlja zmijoliki vatreni rep na nebu, što je i davalo osnove da se govori o – letećem zmaju!
Uobičajena usporedbe s kometama, koje nailazimo iu literaturi, nisu posebno uvjerljive. Prije svega, zato što se za opisivanje letopisca koriste drugim definicijama nego kad se radi o kometima, a drugo, zbog toga što se ne slaže vrijeme pojavljivanja kometa s letopisnim opisima ‘misterioznih letećih zmajeva’!
Uostalom, s ‘letećim zmajevima’ susrećemo se iu mnogim drugim izvorima. Na primjer, njemački kroničar Adam Bremenski, koji je živio u 11. stoljeću, pisao je da žitelji Estonije – Esti – ‘obožavaju leteće zmajeve’! ‘Noću se u ovoj zemlji često pojavljuju ognjeni zmajevi’- spominje 1544. godine Sebastian Munster u svom radu’ Kosmografija ‘, misleći na neobične svjetlosne pojave koje se dogadaju nad zemljom Maarjamaa (Estonija). Također su dobro poznati ‘leteći dragoni’ iz drevnih kineskih kronika.