U podzemlju Tibeta zakopana su mnoga velika blaga Mudrosti; kad ih se razotkrije, jedno vrlo staro tajno skrovište znanstvenih artefakata zapanjiće svijet ‘- rekao je bradati vodič 1928.
Godine 1870. jedna je ruska delegacija znanstvenika možda vidjela jedan od tih artefakata sačuvanih iz starine. U tibetanskom samostanu lama nedaleko svete planine Belukhe ovu su grupu predstavili starom lami koji je izvanredno poznavao astronomiju i fiziku. Lama je odabrao dva člana izaslanstva koji su bili stručnjaci za planetarne teme, podučio ill budističkim tehnikama koncentracije i savjetovao im da pređu na vegetarijansku prehranu. Nekoliko dana kasnije pozvao ih je u svoju sobicu i ondje im pokazao neobičan metalni uređaj. Tajanstvena naprava nalazila se na podu i ispuštala čudan, prigušen zvuk. Iz nje je izašla maglica koja se raširila i razvila u pokretnu minijaturnu repliku našeg solarnog sustava, sa Zemljom, Venerom, Merkurom i drugim planetima u laganom kruženju oko Sunca. U tom eteričnom Sunčevom sustavu znanstvenici su uočili jednu anomaliju – deseti planet kako kruži u svojoj orbiti iza Plutona. Stari je lama odbijao odgovarati na pitanja o prirodi i podrijetlu pretholografskog uređaja na sunčevu svjetlost, ali je dao do znanja da je ‘donesen da ga se demonstrira’.
Ideja o drevnoj nadnaravnoj zajednici koja se davno prije nazivala ‘stvaratelja čovječanstva’ i koja živi u osamljenim udolinama u planinskim prostranstvima sjevernog Tibeta bez sumnje će izgledati suviše fantastična racionalnim zapadnjačkim akademskim umovima da bi je kao takvu prihvatili. Međutim, proučvanje povijesnih dokaza koji su se tijekom stoljeća nakupili iz međusobno posve udaljenih zemalja pokazuje da između tih svjedočanstava postoji bitna sličnost. Lamaističke hronike govore o kulturi Mudrih, koji su tijekom dugog niza godina razvili vlastitu civilizaciju i znanost, u zaštićenosti i izdvojenosti
snježnih planinskih lanaca sjeverne Azije.
Dr. George Roerich, stariji sin profesora Nicholasa Roerich i Helene Roerich, preispitao je opravdanost vjerovanja u predaju o Sambhali: Sambhala se ne smatra samo domom tajnog budističkog nauka. Ona je i temeljno načelo nadolazeće KALP, odnosno Kozmičkog doba – Doba Sambhale. Vjeruje se da su učeni monasi i meditirajući lame u stalnoj vezi s ovim mističkim bratstvom koje upravlja sudbinom svijeta. Zapadni promatrači skloni su umanjivati ​​važnost ovog imena i opsežnu literaturu o Sambhali te još bogatiju usmenu predaju o njoj svrstavati u folklor i mitologiju. Međutim, oni koji su proučili i literarni i popularni budizam znaju kakvu izvanrednu snagu ovo ime posjeduje među budistima planinske Azije.
Kad se svi podaci koje posjedujemo o Sambhali stave zajedno dobivamo jasnu sliku o postojanju mjesta na kojem žive superiorna bića kojima prostor i vrijeme nisu prepreke. Ono što doprinosi prihvaćanju stvarnog postojanja ove Doline besmrtnika jest dostupnost u potpunosti uvjerljivih svjedočanstava u kojima se govori o putovanjima na ovo čudesno mjesto. Primjerice, Apolonijev putovanje u prvom stoljeću dobro je dokumentirano, kao i hodočašće jednog kineskog kirurga i njegovog nepalskog vodiča i jogija u Sambhal početkom 1920-ih: Ne toliko davno u Shanghai Timesu, a onda iu mnogitn drugim listovima, pojavio se opsežni tekst koji je potpisao dr. Lao-Tsin, au kojem se govori o njegovom putovanju u Dolinu Sambhal. U tom vrlo živom tekstu dr. Lao-Tsin izlaže mnoge detalje o svom napornom putovanju s nepalske jogijem kroz mongolske pustinje i divlje visove do Doline u kojoj je našao dom brojnih jogija koji izučavaju visoku mudrost. Njegov opis laboratorija i slavnog tornja iznenađujuće su slični opisu koje nalazimo u drugim izvorima. Pričao je o mnogim čudima znanosti i složenim eksperimentima koji se izvode snagom volje i telepatijom na velike udaljenosti.
Još je dvoje ljudi u XIX stoljeću došlo u ovu utopiju i ondje boravilo neko vreme.Po povratku su opisali čudesnost ove tajanstvene kolonije, ali i čuda o kojima ne smiju govoriti. Zbog ovakvog je šutnje toliko teško doći do potpune istine o Sambhali, a put do nje dodatno otežavaju i lamaistički mudraci koji nisu voljni raspravljati o ovoj misteriji, koja je jedna od najsvetijih predaja u ezoteričnom budizmu. Neka svjedočanstva nam pokazuju da bi ljudi koji su bili u Sambhali mogli reći i više o postignućima njezinih stanovnika da nije prisege koju su morali dati.
Međutim, iz nečeg što je Roerich napisao čini se da su i on i njegov sin George posjetili Sambhal. On je Sambhal nazvao Gradom znanosti, au vezi s tim njegovim komentarom zanimIjivo je primijetiti da istočnjačka ezoterička znanost govori o savjetu Kamadura (podzemne vatre) i Kozmičke vatre, koji može dovesti do razornih geoloških kataklizmi ako se ovo dvoje ne dovede u stanje ravnoteže. Roerich tvrde da su vidjeli instrumente za mjerenje tlaka ovih dviju vatri u jednom od laboratorija u Sambhali. Putujući preko golemih prostranstava središnje Azije mnogi su putnici sačuvali svoje dojmove o Sambhali, mjestu do kojeg su dolazili čestiti tragatelji za Istinom, ljudi bez sebičnih motiva. Tibetanska predaja kaže da se u Sambhali u zraku može čuti glazba koja dopire iz nevidljivih instrumenata i popiti eliksir mladosti na Izvoru vječnog života. Toranj od žada na svojim vanjskim zidovima ima ugravirane rasplesane božice, kompleks kraljevskih palača prozore uokvirene kamenom lapis lazuli, a krov prekriven Jambu zlatom. Moderni istraživačl, poput Hausdorf, Prjevalsky, Osendovski, David-Neel, Tomas te otac i sin Roerich, pisali su o raširenoj predaji o Sambhali i njezinoj kozmičkoj kulturi na koju su naišli za svog boravka u Aziji. Teza o egzotičnoj, skrivenoj zajednici savršenih bića koji upravljaju evolucijom čovječanstva ne svodi se na puka nagađanja i možda se pokaže istinitom ako se vtadar Sambhale pojavi uništiti ‘Horde tame’ i uvede toliko puta proricane ‘Doba Sambhale’. Trebali bismo možda razmotriti mogućnost da prosvijećeni ljudi iz Sambhale, u ime Božanske vlade, telepatski komunicirati s nama kroz naše snove, intuiciju i vidovite medije, dajući nam tako unutarnje smjernice prema odlukama i izboru kojima se u ovoj kritičnoj epohi moramo prikloniti.