Tijekom 1989. godine, u oblasti Savane sniman je film o Građanskom ratu, ua koji je bio angažiran veliki broj statista koji su nosili uniforme Konfederacije. Između snimanja, skupina od devet ‘vojnika’ našla se na pauzi u Fort Pulaski i kako su na sebi imali vojničku odjeću, usput su klimanjem glavama pozdravili jednog mladića u uniformi konfederalnog poručnika, misleći da je to kolega sa snimanja.
Na iznenađenje momaka, poručnik im je strogim glasom nardio da se zaustave i propisno ga pozdrave, jer je njegov čin viši. Jedan od statista bio je revoltiran i progunđao je naglas: ‘Što on misli, tko je? Nismo mi u službi ‘! Na to je poručnik postao vrlo ljut i pozelenio je od bijesa. Rekao je da njihova drskost neće biti tolerirana, ali da trenutno ne može ništa učiniti, jer su napadi Jenkija stalni. Zatim je povikao: ‘Pažnja! Nalijevo krug ‘! To je učinio s takvom silinom i uvjerenjem, da se devetoro ljudi postrojilo i uradilo točno ono što je zahtijevao od njih. Zbunjeni. čekali su novo naređenje, ali ono nije stizalo. Kad su se okrenuli, arogantnog poručnika nije bilo ni od korova, kao da je u tren oka iščezao u zraku. Zagledali su svuda i tražili gdje je mogao otići, ali bez uspjeha. Vjerovali su da će ‘šaljivdžiju’ sresti među statistima ili glumcima narednih dana tijekom snimanja filma, ali, to se nije dogodilo, bez obzira što su uporno pokušavali ga nađu. Konačno su zaključili da su sreli – duha!
Fantomski vojnici, tvrdi se, pojavljuju se vrlo često u Gettysburga koledžu, a jedna od najposednutijih zgrada je Pennsylvania Hol, podignuta 1837. godine. Za vrijeme bitke, zauzele su je konfederativne trupe i koristile kao vojnu bolnicu i stražarnicu. Studenti i osoblje koledža kažu da u izvjesnim noćima ispod kupole viđaju figure vojnika kako hodaju naprijed-natrag.

Opisi uniformiranih ljudi se razlikuju, ali se vjeruje da su u pitanju stražari koji su imali dužnost da osiguraju generala Roberta Leeja, ili da prenose poruke na bojno polje.
List ‘Nešenel enkvajrer’ nazvao je Kenmor jednom od pet najposednutijih kuća u Americi, a prema Garyju Normanu, glavnom arheologu koji istražuje to zdanje, ovdje borave mnogi duhovi iz građanskog rata i događa se niz neobjašnjivih pojava. Jedna od osoba koja je imala bliske susrete s prikazama u Kenmoru tjedna posljednjih nekoliko godina je mlada dama po imenu Evelyn Kilejl, koja radi kao volonter, pomažući prilikom arheoloških iskapanja. Sebe smatra senzitivnije od ostalih, pa joj se sve to češće događa.
Tijekom jeseni i zime, Evelyn i ostali suradnici provode mnogo vremena u podrumu, prosejavajući šljunak i čisteći predmete otkrivene otkopavanjem. Po njenom mišljenju, to dodatno uznemirava pokojnike, zbog čega se svjetlo gasi bez razloga, kad nikoga nema u blizini prekidača, ai vrata podruma često se zatvore sama od sebe. U takvim prilikama, čini se kao da ih netko podupire s druge strane i ne dozvoljava im da izađu, a ondaa se, isto tako iznenada, oslobađaju pritiska. Evelyn se desilo da je ponijela kantu s prljavom vodom da bi je izbacila, i samo što ju je spustila pored sebe da bi otvorila vrata, nevidljive ruke su je prevrnule.
Kilejlova je u nekoliko navrata vidjela i prikaze u podrumu. Prvi put je to bio magličast, lelujav odraz osobe koja je prelazila iz jedne u drugu prostoriju, au drugom slučaju, viđenje je bilo zastrašujuće, o čemu ona priča: ‘To je bilo jesenas oko četiri popodne, u najmračnijem dijelu podruma. Pored zida sam vidjela tamni obris, visoku figuru s ogrtačem preko ramena. To što je bilo tamo, jednostavno je stajalo i gledalo u mene. Zaključila sam da je u pitanju osoba u nekoj vrsti uniforme. Vidjela sam konture njegove glave, vrata i ramena, ali kad sam podledala dolje, nisam mogla vidjeti obuću ‘.
Evelyn, sleđena od užasa, pomislila je da je možda u pitanju vojnik kojem su noge bile amputirane, pošto je Kenmor tjedna rata bio korišten kao bolnica. Stajala je i promatrala figuru nekoliko trenutaka koji su joj se, kaže, činili kao vječnost, i tada je otišla dalje. Kad se vratila, avet je nestala, e evelin kaže: ‘To je bilo vrlo sablasno. Ja sam psihički osjetljivija od drugih, ali moram reći da ljudi koji tamo rade ne žele ući u podrum. Oni se plaše ‘!

& Nbsp;