Sat vremena hoda od imperijalnog grada Kuska, uspon vodi do impresivne visoravni na 3.600 metara nadmorske visine. Dah zastaje pred kiklopskim zidovima zvanim Saksajvuman. Oni su različiti od Stonehenge-a, egipatskih i piramida Maja. Drugaciji od bilo kojih predistorijskih megalita. Kada su ih prvi put ugledali, spanjolski hronicari su bilježili: “Ove spektakularne zidine nemaju poredjenja u Starom svijetu”.

U svibnju 1536. eksplodirala je pobuna Inka predvođenih posljednjim kraljem, Manko Inkom. Nakon tri godine besomučno pljacke po nebranjenom kraljevstvu, Spanjolci su se uljuljkali u svojoj vojnoj superiornosti. Brojčano nadmoćne Inke su osvojile sve ključne točke svog kraljevstva, sem Lime i Kuska. Cusco su drzali u okruzenju iz Saksajvumana na vrhu Grada. Izgledalo je da sreca okrece ledja konkvistadorima. Pomoc poslana Kusku, tri Spanjolske kolone, bile su masakrirane do posljednjeg čovjeka. Jedini im je izlaz bio probiti obruč oko grada.

Francisco Pizarro, kraljev namjesnik u Peruu i predvodnik okupacije nalazio se u Limi. Obranu Kuska je vodio njegov polubrat, Juan Pizaro.

Konkvistadori su bili nasilni, agresivni, gramzljivi, ambiciozni. Francisco Pizarro ce svoju karijeru zavrsiti deset godina po dolasku u Peru ubijen od strane konkurentne frakcije za vlast u Limi. Imao je četiri polubrata od kojih je Huan prvi stradao u borbi, 1536. Drugi polubrat, Hernando, je zavrsio u spanjolskom zatvoru u kome je ostao 20 godina do svoje smrti (doduse, tamo je zivio kao danasnji zatvoreni kraljevi droge; mogao si je priustiti komforne uvjete zahvaljujuci opljackanom blagu iz Perua). Treci polubrat, Gonzalo, je pogubljen 1548. nakon pobune protiv Krune. Jedino je najmlađi, Pedro, umro u krevetu, nakon sto je napisao memoare o osvajanjima.

Natrag u svibanj 1536.

Juan Pizaro trazi nacina da probije blokadu Grada. Nakon nekoliko tjedana borbi to mu uspijeva za rukom i uspijeva izaci na sjeverozapadni kraj, preko puta Saksajvomana. Strategija Spanjolaca je jednostavna: osvojiti ove drevne zidove koje su u sebi imale glavninu vojske Inka. To popodne Juan Pizaro biva smrtno ranjen kamenom iz pracke. Tu noc ga tajno sahranjuju kako Inke ne bi saznale. “Pokopali su ga po noći … jer su ga se Indijanci bojali”, sjećao se konkvistador Francisco de Pancorvo.

Slijedećeg dana Spanjolci su napali Saksajvuman ljestvama, poceli da osvajaju zidove i pritiskaju Inke dublje u središte kompleksa. Nakon jos dva dana bitka se bližila kraju. Gonzalo Pizarro je preuzeo zapovjedništvo i prednjačio u pokolju oko 1.500 branitelja. Inke su izgubile najvažniju bitku, a time i rat.

Spanjolci su unistili 80% zidova Saksajvumana koristeci kamen za građevine u Kusku.

Spanjolski kralj je dodijelio viteski naziv Kusku i nad Saskajvumanom se zavijorila nova zastava: kula sa osam kondora (u znak sjećanja na kondore koji su komadali tijela ubijenih Indijanaca). Ova zastava je napokon skinuta sredinom 1990-ih kada ju je novi gradonacelnik zamijenio novom, sa drevnim motivom pume.

********
Saksajvuman (Sachs Uma – “pjegava glava”) se sastoji od tri paralelna zida izgradjena na različitim razinama. Linija im je krivudava ( “cik-cak”); odatle sugestija da oni predstavljaju pumine zube. Kameni blokovi korišteni u prvom redu su najveci. Dostizu tezinu od preko 360 tona (Hemming, “The Conquest of the Incas”). Oni se svrstavaju u kiklopske po svojoj tezini, a nema objasnjenja kako su transportirani na ovu visinu, kada, kako su obrađeni, tko ih je ugradio …

Simbolika je, pak, ocita: tri reda zidina mogu predstavljati tri svijeta civilizacija sa Anda: podzemni (Ukju Pacha), površinski (Kay Pacha) i nebeski (Hanan Pacha), odnosno zmiju, pumu i kondora.

Kameni blokovi tako perfektno pristaju jedan uz drugi da se vlas trave ne moze ugurati između njih. A pri tome nije koristen nikakav vezivni materijal.

S obzirom da je riječ o desecima i stotinama tona teskim blokovima, covjek s nevjericom zastaje pred tim prizorom.

Moja setnja Saksajvumanom bila je u kisno popodne (slika u prilogu prikazuje pokisle stijene). Rukom bi prolazio preko stijena, preko njihovih sastava, prateći deset ili petnaest isklesanih uglova na ovim zacudjujucim stijenama …

I prije no što sam došao znao sam da nijedan, doslovno nijedan kameni blok nije iste velicine. I sada sam se u to uvjerio. Sto vise gledam to se vise smijesim … poruci koju su nam ostavili naši preci. Na ovaj način su nam rekli, “… nismo koristili kalupe, a niti smo klesali svaku pojedinačnu stijenu. Razlog sto smo ih ovako poredali je očigledan: prezivjece sve potrese i vremenske nepogode. Ali kako smo to napravili … da biste to odgonetnuli, bice vam potrebno koristiti i druga (spiritualna) cula, osim fizičkih … ”

Dimenzije kamenih blokova izgledaju nerealne – njihova ugradnja i transport pripadaju civilizaciji

koja je raspolagala znanjima koja oficijelna znanost ne moze objasniti

********
Pokusavajuci, ipak, objasniti izgradnju ovih zidova, arheolozi govore o trideset tisuća radnika neprestano angažiranih preko 60 godina. Godinu zavrsetka zidina smjestaju u 1508. (25 godina prije dolaska Spanjolaca).

Medjutim, tu nastaje problem. Prema kroničar Garcilaso de la Vagi, koji je rodjen 1534. i koji je odrastao u Kusku, u njegovo doba nitko nije znao tko je izgradio Saksajvuman.

Sta bi sa onih 30.000 radnika koji su navodno 25 godina prije toga zavrsili ovaj građevinski poduhvat?

Ili, prema vaginom rijecima: “Nemoguće je shvatiti kako bi ovi Indijanci, koji nisu znali za alate, opremu i tehniku ​​mogli odsjeci, isklesati, podici i ugraditi ove ogromne blokove tako perfektno … Iz tog razloga, ai zbog toga sto su oni toliko bliski sa demonima, ovi građevinski poduhvati se i mogu samo pripisati demonima i zlim duhovima … ”

********
Lako je zapaziti da su prvi redovi zidina građeni od puno većih blokova nego oni pri vrhu. Na vrhu se nalaze pravilni, četvrtasti blokovi koji ocigledno pripadaju znatno kasnijoj dobi. Unutar zidina, koje su dugačke nekoliko stotina metara, smjesteni su ostaci tri kamene kule koje formiraju trokut. Ispred zidina se, prema predaji, krije ulaz u podzemni kompleks labirinta i tunela. Ovaj jos neistrazeni kompleks navodno povezuje sva ključna mjesta razmještena u Svetoj dolini, s pocetkom u Kusku i Saksajvumanu.

Oni koji su u proslosti nasli ulaz u podzemne tunele vraćali su se sa artefaktima koji su pripadali prošlim civilizacijama, a mentalno potpuno poremeceni.

(Zadnja recenica je ujedno i zgodan opis konkvistadora koji su 400 godina pustosili Saksajvuman gradeći svoje mizerne kućice, ulice i crkve, a ruseci ono sto nisu razumjeli.)

Prica o kamenim blokovima iz Saksajvumena nas ponovo vraca nekoliko desetaka tisuća godina unatrag. Pravi autori su oni sa Lemurije i Atlantide. Koji su znali vrijednost Perua kao mocne energetske čakre Planete.