Što Je To Tamo Eksplodiralo? Tridesetog lipnja 1908. u 07:40 sati žitelji mnogih sela Centralnog Sibira ugledali su na nebu plavo-bijelu loptu zasljepljujuće svjetlosti koja je iza sebe ostavljala dugačak vatreni trag. Svjedoci ovog nesvakidašnjeg događaja uočili su da se lopta kretala u smjeru jug-sjever, a onda, na maloj visini, vatrena lopta je prešla na tečaj sjever-sjeveroistok, krećući se prema Međurečju Jeniseja i Lene. Uslijedila je strahovita eksplozija koja j e bila ravna snazi ​​istovremene eksplozije 500-2000 atomskih bombi, ili oko 10-40 megatona poznatog eksploziva TNT. Do eksplozije je na sreću došlo u praktično nenaseljenoj oblasti Podkamenaja Tunguska, 60 kilometara od sela Vanavara.

Procjene kažu da je kojim slučajem ovakvo nebesko tijelo palo u jednu tipičnu ruralnu oblast SAD, izazvalo bi smrt oko 70.000 ljudi, uz štetu od oko 4 milijarde dolara. Udar tunguskog meteorita (ako je to bilo to), u urbanu zonu sravnio bi grad sa zemljom, odnijevši živote oko 300.000 ljudi. Na slici desno uspoređena je površina dejstva Tunguske katastrofe s gradovima Njujorkom i Washingtonom.
Gotovo sve kuće u Vanavaru su porušene. Mještani gradića Kirenska, na obalama Lene, ugledali su fontanu vatre, dima i prašine. Nad tajge se nadvio ogromni vatreni stup visine 20 kilometara. Iako je dan bio sunčan, vatreni stup su vidjeli i ljudi iz ľenskih mina, nedaleko od sela Bodajbo. Seizmografi u Irkutsku, Taškentu, Tbilisiju i Jeni u Njemačkoj, tisućama kilometara daleko od mjesta katastrofe, registrirali su potres. Uslijed snažnog udarnog vala nastalog nakon eksplozije, drveće na površini od 2.000 kilometara četvornih je poleglo ili počupano iz korijena (kao što se vidi na slikama). Prostranom sibirskom tajge, toga dana, kao da je prošao snažan tajfun koji je milijune stabala sravnio sa zemljom. U mjestu Strelki, koja se nalazi u sibirskom bespuću, poznati sovjetski etnograf IM Suslov, razgovarao je s grupom mještana, koji su mu rekli da je ova katastrofa ne samo uništila sibirsku tajgu i njihove logore gdje su živjeli, pri čemu je ubila nebrojeno životinja, nego je sa sobom ova tajanstvena pojava donijela i čudnu bolesti sobovima, narocito šugu, za koju mještani kažu da se nikada prije eksplozije nije pojavljivala.
Objašnjenja koja su tijekom godina pripisivana ovoj zagonetnoj sibirskoj katastrofi odgovarala su trenutnoj znanstvenoj modi. Kako se moda mijenjala, tako su u pomoć prizivana plamena božanstva, antimaterijski meteori, NLO na nuklearni pogon, male crne rupe … Osobito se uporno održala pretpostavka o nuklearnoj eksploziji, koju podržavaju i ufolozi.
Tome je u mnogome doprinio sovjetski pisac znanstvenih romana Aleksandar Kazancev, koji je godinama kasnije, našao jako puno sličnosti izmedju Hirošime i Tunguske, da je postavi o i teoriju po kojoj se u Sibiru takodje radilo o nuklearnoj eksploziji. On je tu ideju odjenuo u jednu znanstveno-fantastičnu priču, objavljenu 1946.godine, u kojoj je iznio mišljenje da je eksploziju izazvao oštečeni kosmički brod u pokušaju da dođe do svježe vode iz obližnjeg Bajkalskog jezera. Tako je rođen mit o ‘tunguskom NLO’, koji je opstao do današnjih dana. Njemu u prilog išla su i tvrđenja da su u blizini mjesta događaja nađeni tragovi zračenja i da su biolozi kod nekih biljaka otkrili mutacije i pojačani rast (efekti koji su primijenjeni poslije dejstva vodikovih bombi). U prilog NLO teoriji išla je priča istraživača Leonida Kulika koji je u Vanavaru posjetio nekoliko starijih ljudi koji su mu kazali da su toga sudbonosnog dana na nabu primijetili ‘cilindrično tijelo’.
Ovakva tvrđeno pokazala su se nedovoljno pouzdana.Tvorac tehnike određivanja starosti pomoću radioaktivnog ugljika i novelovac W.Libi, provjeravao je rezultate ispitivanja biljnih prstenova formiranih poslije eksplozije iz 1908.godine. Našao je doduše, minimalne promjene u zračenju, ali je izračunao da bi stvarna nuklearna eksplozija morala ostaviti tragove najmanje sedam puta izraženije od onih koji su nađeni.
Sa Libijevim tvrđenja da 1908. nije bilo nikakve nuklearne eksplozije, slažu se i nalazi norveških kemičara koji su objavili rezultate svojih istraživanja, po kojima biljni prsteni nisu pokazivali nikakve tragove zračenja.

Razumljivo je stoga da većina znanstvenika ne prihvaća ideju o nuklearnoj eksploziji. Britanski astronom Freensis Vipl, prvi je 1930. godine iznio ideju da je Zemlju posjetila mala kometa. Vodeći astronomi i geolozi u Rusiji također se zalažu za hipotezu komete, demantirajući tako dojam koji bi se mogao steći iz istupanja ufologa i pisaca kako je teritorija NLO službena ruska verzija događaja. Tek 1927.godine organizirana je prva ekspedicija predvođena akademikom Leonidom Kulikova. Istraživanja u području sela Vanavara trajala su tri godine. S izuzetkom ulegnute šume na ogromnim Presti tajge, istračivači tada nisu otkrili neki drugi trag Tunguske katastrofe. Nije bilo ni kratera, ni razbacanih dijelova nekog meteorita. Deseci narednih ekspedicija nisu bacile više svjetlosti na tajnu ove neviđene kataklizme. Divovski kozmički objekt kao da se istopio u gustim slojevima atmosfere ili ispario prilikom eksplozije.
Između mnogobrojnih hipoteza kojima je zajednička karakteristika da je ‘netko’ ili ‘nešto’ palo s neba, a koje su imale vrlo stručnu osnovu, ali i banalna objašnjenja, Tunguske katastrofu na najrealniji način objašnjava ona hipoteza koja kaže da se naša planeta sudarila s nevelikom kometom sastavljenom od leda i zamrznutih gasova.Ona se raspala na nekoliko dijelova koji su prohujali kroz atmosferu.Time je, smatraju pristalice ove pretpostavke, dano objašnjenje zbog čega nema nikakvog meteorskog materijala na mjestu nesreće, s izuzetkom sićušnih magnetskih kuglica otkrivenih u uzorcima zemlje. dijelovi komete, očito nisu dospjeli do zemljine površine, budući da nije otkriven nijedan krater, trag udara nekog komada s neba.
Februara 1991.godine ‘Komsomolskaja pravda’ je objavila senzacionalnu vijest o istraživanjima koje je u oblasti Evenkijske tajge obavio izvjesni Vladimir Voronov. Tamo je otkriveno još jedno, do tada nepoznato ulegnuće šume, koje je istini za volju, opisano daleke 1911. tijekom gradnje cesta kroz ovu oblast, ali nitko tada na to nije obratio pažnju.Oblast je naime toliko udaljena od mjesta Tunguske katastrofe da znanstvenici nisu ni slutili da je meteorit izazvao ovakve posljedice na Zemlji. Voronom se nije zadražao samo na tome. Na oko 100 kilometara sjeverozapadno od oblasti u kojoj je Kupikovljeva ekipa vršila istraživanje, Voronov je otkrio veliki lijevak promjera 200 metara, prekriven gustom šumom i raslinjem. Visin rubova lijevka je 15-20 metara … Znači, ipak je nešto palo na Zemlju.Ili je možda to neka pojava koja nije povezana s Tunguske katastrofom, već ima svoje korijene u dalekoj prošlosti?
Odgovor će dati budućnost, ali pažnju skreće sljedeća činjenica: ‘Krater Voronova’, ‘Kulikovljeva’ i ‘Evankijevska’ ulegnuća šume čine jednu zajedničku zonu orijentiranu u smjeru zapad – sjeverozapad. Ako se ova zona produži prema smjeru istok – jugoistik dolazimo na udaljenost od 700 kilometara od zagonetnog Patomskog kratera.
Ovaj čudni krater smješten je na Patomskoj visoravni, nalazi se gustoj i nepristupačnoj tajgi, na rubu brda visokog 1.350 metara, u središtu oblasti poznatoj po velikim zalihama zlata. (Zašto li se Sibir toliko čuva?).
Iako ovaj krater podsjeća na vulkan, na njemu nema nikakvih tragova lave.U potpunosti Patomski krater se sastoji od odlomaka i komada zemlje, bez ikakvih vidljivih promjena izazvanih hidrotermalnim ili nekim drugim procesima.Takodje, oblik ovog kratera odudara od poznate forme koja se dobiva kada meteorit udari u Zemlju, a ideja o njegovom vulkanskom porijeklu odbačena je u startu.U stvari, on podsjeća na pojedine kratere na Mjesecu, jer se sastoji od pravilnog prstenastog ovala i uzvišenja u samom centru. Pružajući se iznad beskrajne tajge, krater je jedinstvena pojava na Patomskoj visoravni. Ovakvih struktura nema nigdje više u cijelom Sibiru.I onda, odjednom, Voronov otkriva identičan krater u zoni Podkamenaja Tunguska.Da li su ovi krateri tragovi zagonetne Tunguske katastrofe?
Po svojim dimenzijama, patomski krater je sličan ‘krater Voronova’.Visina prstenastog ovala je 20 metara, a promjer 86 metara.Krater je simetričan i svojom dužom stranom orijentiran prema jugozapadu, upravo prema onoj strani s koje se kretalo nepoznato telo.Treba primijetiti da je prema svim poznatim materijalima istraživanja do 1964. smatrano da je putanja kretanja kozmičkom tijela prolazila u smjeru s juga na sjever (južna varijanta) .Međutim, nakon detaljnih analiza istraživači su došli do zaključka da se neposredno prije eksplozije ‘došljak’ iz kosmosa kretao u smjeru zapad-sjeverozapad (istočna varijanta) .Naučnici su teško mogli objasniti ovu pojavu, pa je rođena hipoteza o ‘manevriranju’ nepoznatog tela.Ovo manevriranje rodilo je i hipotezu o padu izvanzemaljskog kozmičkog broda čija je posada do zadnjeg trena pokušavala izbjeći pad na Zemlju.
Patomski krater (na slici dolje) nema sličnog ‘subrata’ na Zemlji, baš kao što i Tunguska katastrofa predstavlja jedinstven događaj u poznatoj povijesti naše planete.Pretpostavlja se da je Patomski krater nastao prilikom udara tvari neke komete (led, čvrsta ugljena kiselina ili metan ) koja je intenzivno degazirao i koja je, možda nakon udara, nastavila sa degaziranjem.Po svemu sudeći brzina udara iznosila je 15-20 kilometara u sekundi, a dubina prodiranja do 200 metara.
Američki znanstvenici koji su također istraživali ovaj događaj, smatraju da je Tunguske katastrofu izazvao dio komete Enke koja ima period rotiranja od svega 3.5 godine, tako da često prolazi pokraj Zemlje.Neki drugi fizičari povezuju Tunguski ‘meteorit’ s Halejevu kometom koju prati čitav roj kozmičkih tijela i prašine. Halleyjev komet se pojavljuje u blizine Zemlje svakih 76 godina. Na njezinoj jako razvučenoj orbiti postoji nekoliko grupa kozmičkih objekata.Sedamdeset šest godina nakon Tunguske katastrofe, 1984/2/26. praktično istom trajektorijom na nebu zapadnog i istočnog Sibira preletjelo je svjetlo kozmičko tijelo s narančastim repom.Nad rijekom Čula, koja se ulijeva u Ob, tijelo je eksplodiralo, a snaga eksplozije bila je ekvivalentna snazi ​​od 10 kilotona TNT-a. Ako Tunguski meteorit bio u stvari prirodni satelit Halejeve komete, 2060.godine kada će ponovo pored Zemlje proletjeti ova kometa, moći ćemo provjeriti istinitost ove pretpostavke.
Prije oko 12 godina dogodilo se još nešto. Izvjesni inženjer Jurij Labvin bio je pronašao fragment tunguskog meteorita u Krasnojarsku. To je bila prava gromada mase 5 tona, s desecima kamenih komada. To je bio prvi slučaj u povijesti proučavanja Tunguske katastrofe da su otkriveni dijelovi ovog misterioznog nebeskog tijela, koji je putovanje završio u sibirskoj tajgi. Prema proveni krasnojarskih stručnjaka 80 posto ovog komada predstavlja kombinacija kremena i klasičnih meteorskih materijala, ksederolita i monolita.Mesto otkrića ovog dijela tunguskog meteorita nalazi daleko od očekivanih području gdje je udar bio najjači. Točno mjesto pada još uvijek se drži u tajnosti, dok se sa stopostotnom sigurnošću ne utvrdi da je zaista riječ o meteoritu. Zna se samo da je otkriven na udaljenosti od oko 600 kilometara od centra eksplozije.Pitanje je samo što ima da se mjesto pada drži u tajnosti, i što su tamo vidjeli oni koji su prvi došli do tog tajanstvenog mesta.Svi u svemu, sve je objašnjeno i ništa nije objašnjeno.Tunguska katastrofa će i dalje biti tema mnogih predavanja, seminara i znanstvenih radova, a ni hipoteze o NLO-u, crnoj rupi, antimateriji nikada neće isčeznuti iz ove tajanstvene priče.
Ali, ovo nije kraj priče, jer najzanimljivije tek dolazi …

U jednom od svojih brojeva, (2005. godine), Magazin Nexus je objavio zanimljiv razgovor pod naslovom ‘The Installation’, koji je britanski novinar Graham W. Birdsall vodio s Valerijem Uvanovom, predstavnikom ruske Akademije za Nacionalnu sigurnost.

Graham Birdsall: Što je vaša zvanična funkcija?
Valerij Uvanov: Ja sam šef Odjela za Istraživanje NLO-a, znanosti i tehnologije, ruske Akademije za Nacinalnu sigurnost, koja je bazirana u Petrogradu.

Graham Birdsall: Da li je to zvanična vladina organizacija?

Valerij Uvanov: Naravno da jest. Ja imam samo dva čovjeka iznad sebe, a oni su direktno odgovorni predsjedniku Putinu.

Graham Birdsall: Čime se bavite?

Valerij Uvanov: Naše istraživanje je podijeljeno na dva dijela. Prvo – neprestano skupljanje podataka koji dolaze iz cijelog svijeta, a onda njihovo sortiranje u ‘žutu’ ili ‘crvenu’ kategoriju. Ti podaci se onda dalje raspodjeljuju raznim drugim odjelima po cijeloj Rusiji. Drugi dio našeg rada potekao je iz pitanja postojanja NLO – naravno, mi znamo da oni postoje, ali ne znamo što se krije iza te njihove aktivnosti i kakvi su njihovi interesi. To je trenutno naš najvažniji zadatak tj. ono čemu poklanjamo najviše pažnje.

Graham Birdsall: Nešto prije nego smo počeli sa snimanjem ovog intervjua pomenuli ste par interesantnih detalja u vezi eksplozije u Tunguskoj, 1908.g. Možete li sada opet reći što je bio pravi uzrok te eksplozije?

Valerij Uvanov: Naravno. Mi sa sigurnošću znamo što je bio uzrok. Radilo se o meteoru, međutim, taj meteor je bio pogođen … recimo … nekom vrstom projektila. Taj projektil je bio ispaljen iz jedne instalacije, to jest tajne baze. Mi ne znamo tko je tu bazu sagradio ali ona je sagrađena veoma, veoma davno i nalazi se u području Sibira, nekoliko stotina kilometara sjeverno od Tunguske pokrajine.

Graham Birdsall: Tajne baze?! … Jeste li sigurni?

Valerij Uvanov: Ovo mogu sa sigurnošću tvrdim jer pouzdano znamo da se u toj regiji dogodilo nekoliko zagonetnih eksplozija. Reći ću vam i ovo, posljednji put kad je iz ove instalacije ispaljen projektil i pogođen meteor, bilo je u ponoć između 24. i 25. rujna 2004. godine. To je poznato i nekim američkim vojnim krugovima, koji su pratili ovaj događaj.

Graham Birdsall: Ispričavam se, ali meni to sve nekako zvuči poput znanstvene fantastike.

Valerij Uvanov: Znate, gospodine Graham, mi inače kad razgovaramo o suštinskim aspektima pozadine svega ovoga, mi to činimo samo s onima koji razumiju i prihvaćaju – i odgovornost koja ide zajedno s tim. Znate, mi ovdje imamo posla s tehnologijom koja je daleko ispred naše i koja je u stanju čini stvari koje mi još uvijek nismo u stanju.

Graham Birdsall: Možete li biti malo precizniji u vezi lociranja te ultratajne baze? Gdje se točno nalazi?

Valerij Uvanov: Kada na zemljopisnoj karti pronaći mjesto u Tunguskoj gdje se 1908. godine dogodila eksplozija, na jugoistoku ćete vidjeti poznato Bajkalsko jezero. Iza njega se prema sjeveru proteže ogromna pustara veličine nekih 100.000 četvornih kilometara To je područje veoma slabo naseljeno, nema ni gradova, ni sela, ni sibirskih nomada … Tamo smo locirali tu bazu.

Grahan Birdsall: Registrirali ste I njene aktivnosti ?!

Valerij Uvanov: Sada ću biti potpuno otvoren … Ova baza ima i neku vrstu vlastitog energetskog sustava, kojeg smo mi uspjeli locirati. Za vrijeme sukoba u bivšoj Jugoslaviji po prvi put smo primijetili pojačanu emisiju energije iz tog postrojenja, odnosno, baze. Za nas je ovo bilo nevjerojatno otkriće, mada već od prije pouzdano znamo da je ta baza u nekoj vrsti interakcije sa socijalnim previranjima i ratovima u svijetu.

Graham Birdsall: Pretpostavljam da su vaša istraživanja tajne baze zanimljiva i sadržajna. Otkad ona traju?

Valerij Uvanov: Već godinama, a dobar dio naših istraživanja čini i analiza i pretraga prastarih spisa I hronika. Tako smo pronašli i zapise ‘Echutin Apposs Alanhor’. Danas ih jednostavno nazivamo ‘Alanhor spisima’, a prema našim procjenama stari su najmanje 4000 godina. Ono što je najnevjerojatnije je to što je u njima jednim gotovo razumljivim znanstvenim jezikom detaljno opisano sve što se tu događa … Ja sam posjetio to područje dva puta. Prvi put su naši detektori otkrili veoma visok nivo radijacije. Moram priznati, bilo je vrlo opasno jer nismo nikako mogli da se zaštitimo od nje.

Graham Birdsall: Što ste još otkrili?

Valerij Uvanov: Nekoliko lokalnih stanovnika znaju dosta toga o tom tajanstvenom postrojenju. Čak su nam detaljno opisali i nacrtali metalne strukture, koje su tamo vidjeli. Ovi ljudi, članovi njihovih obitelji i njihove životinje, svi pate od radijacijske bolesti.

Graham Birdsall: Tunguska eksplozija, tvrdite, imala bi tragičnije učinke da projektil upućen iz tajne baze nije pri padu uništio metorit ?!

Valerij Uvanov: Da, sigurno. I još ću vam nešto kažem u vezi Tunguske eksplozije, što vjerojatno nikada prije niste imali priliku čuti.
Nešto se zaista čudno dešavalo tih dana. Sva živa bića su već bila napustila region Tunguske dva mjeseca prije nego što se eksplozija dogodila …