Prije izvjesnog vremena u italijanskogm gradiću Azola (Mantova), osamnaestogodišnjeg Luiđija probudio je iz sna neki glas koji je dozivao u pomoć. Pospani mladic s naporom se digao iz kreveta, otisao u dnevnu sobu i stao da osluškuje. Ali, vise se nista nije culo i nije mu preostalo ništa drugo nego da se vrati u krevet. Upravo u tom trenutku začuo se uzasan tresak i lomljava koji su potresali citavu kucu: srusio se citav strop u njegovoj spavacoj sobi! ( “La Parapsycologia” Della Valle Editore, Torino)

Muva i topovsko djule

Ako neka osoba sanja svoju smrt, nema načina da sazna je li to upozorenje lazno. Obično mu ne pridaje naročiti značaj, ili se bar nada da ce je ta sudbina mimoići. Ali, ne ponasaju se svi isto.

Jedne noći, srpnja 1750, Robert Morris, americki trgovac i otac Roberta Morrisa, poznatog bankara i potpisnika Deklaracije o neovisnosti, sanjao je da ga je usmrtilo topovsko djule i to prilikom posjete jednom ratnom brodu. Ovaj san ga je toliko uznemirio da vise nije htio da cuje za brodove i plovidbu.

Medjutim, dogodilo se da je ipak morao da se ukrca na jedan ratni brod, ali to je učinio tek posto mu je kapetan obecao da ce uobicajeni pozdravni plotun biti ispaljen kada se on nađe na kopnu.

Dok je Morris bio u čamcu kojim se vraćao na obalu, kapetanu je sletjela muha na nos i zamahnuo je rukom da je otjera. Tobdzije su ovaj njegov gest shvatile kao znak za paljbu i odjeknuli su pucnji Morisov san se ostvario. ( “Journal of the American Society for Psychical Research”, travanj 1970).

Prokletstvo ili samo sudbina

Kenneth Mackenzie ziveo je u Škotskoj u XVII stoljeću. bio je vidovnjak i proricao je sudbinu gledajuci kroz jedan supalj bijeli kamen. Zabelezeno je da je prorekao krvavu bitku kod Kalodena i otvaranje Kalidonskog kanala. Ali, ono sto je Mekenziju donijelo slavu, bez sumnje, jeste sudbina Sifortovih.

Prica o ovoj plemickoj obitelji pocinje 1660. godina kada je grof Sifort napustio svoj dvorac i zenu u Bronu i otputovao za Pariz. Prolazilo je vrijeme, a grof se nije vraćao kući. Jedne večeri, na zabavi koju je priredila supruga Izabela, bio je prisutan i McKenzie. Domacica je zamolila vidovnjaka da pogleda u svoj kamen i kaze joj sta to radi njezin suprug u Parizu. Mackenzie je izvadio kamen i počeo grohotom se smijati, ali je odbijao kaze sta vidi. Učinio je to tek na Izabelin navaljivanje i pred svim gostima izjavio kako se njezin suprug ludo zabavlja u drustvu lijepih dama.

Isabella je pobješnjela, vjerujući da joj se vidovnjak ruga i naredila da ga zatvore. Pričalo se da je Mackenzie odmah obesen, ali i da je spaljen u bačvi sa smolom. Jedno je sigurno: prije nego sto je dozivio zlu kob, Kenneth Mackenzie je prorekao sudbinu Sifortovih koja je zvučala kao prokletstvo.

Rekao je da ce loza Sifortovih na tragičan način da se ugasi i to vrlo brzo. Da ce posljednji Sifort biti gluhonijem, da ce imati cetiri sina i da ce svi imati poneku vecu tjelesnu manu. Da ce svi umrijeti rano i da ce njihova zemlja preci u ruke neke mlade zene koja ce stici s Dalekog istoka s bijelom kapicom na glavi. Prije nego sto ce izdahnuti vidovnjak je jos rekao da ce ta zena biti kriva za smrt svoje sestre. U sledecih sto godina Sifortovi su imali varijablu srecu: dobivali su i gubili, sto je i bilo razumljivo za burno vrijeme u kome su ziveli, pa su na vidovnjaka i njegovo predviđanje svi zaboravili. A onda je posljednji Sifort, lord po tituli, dobio četiri sina i sest kceri. Svi sinovi su imali poneku manu i umrli su rano, jedan za drugim. Za njima je umro i otac, 1815, kada se i loza Sifortovih ugasila. Mackenzie je sve to u tančine prorekao, cak je i pogodio imena dvojice sinova. Ostvario se prvi dio prorocanstva

Najstarija lordova kci Mary Elizabeth bila je udana za admirala Samuela Hooda koji je umro u Indiji, negdje u isto vrijeme kad i lord Sifort. Mjeri se tako vratila s Dalekog istoka u Englesku, s bijelom kapicom na glavi kakvu su tradicionalno nosile udovice i naslijedila očevo imanje, sto je Mackenzie takodje predvidio.

Nekoliko godina kasnije Mary je krenula sa svojom mlađom sestrom u setnju kocijom. Ona je drzala dizgine kada se konj iznenanda uznemirio. Kočija se prevrnula i mlađa sestra je umrla od zadobivenih ozljeda! (J. G. Lockhart: “Curses, lucks and Talismans”)

Kantov prijatelj i – pozar

Emanuel Swedenborg (1688-1772) bio je švedski naucnik i teolog, poznat i po svojoj vidovitosti. Primjer koji to najbolje ilustrira zabiljezio je cuveni nemacki filozof Immanuel Kant:
Bilo je to 19. VII 1759. u Goeteborgu oko cetiri po podne. Svedenborg se upravo vratio s puta po Engleskoj. Sjedio je s prijateljima kada je iznenada osjetio čudnu uznemirenost. Ispričao se prisutnima i izasao da proseta. Ubrzo se vratio i rekao im da je u svojoj viziji vidio strahovit pozar oko 500 kilometara daleko od Göteborga. Uznemirenost ga je držala sve do osam uvece, a onda se iznenada opustio i obavijestio nazočne da je stihija savladanaâ € |

Dva dana kasnije u Göteborg je stigao glasnik s vescu o pozaru i potvrdio Svedenborgovu viziju u svim pojedinostima. ( “The unexplained: Mysteries of mind, space and time”, knjiga 1)

Alo, alo u XVII stoljeću!

Za francuskog književnika Cyrano de Bergerac, koji ce ostati zapamcen po svom nosu, mogli bismo reći i da je preteca znanstvene fantastike, pa i prorok. U dva Znanstvenofantastični romana, na temu drugih svjetova, Sirano je, samo nekoliko godina posto se Galileo nasao pred sudom inkvizicije, pisao o kretanju Zemlje i drugih planeta, kao io gravitacijskom polju Mjeseca. Tu spominje cak i visestruke mogucnosti interplanetarnih letova, od kojih je jedno na raketni pogon. Tvrdi, cak tristo godina prije Denikena, da su bozanstva koja se spominju u mitologijama svakog naroda u stvari putnici iz svemira. Opisuje danas vazece tehnologije vezane za Mjesec, aparata pomoću kojih se prisluškuju i snimaju razgovori, pa čak i neke džinovske lampe koje noc na mjesecu cine svjetlijom od dana.

Nitko jos nije prevazisao Sirana u njegovom vizionarstvu vezanom za izume elektricnih i elektronskih uredjaja: telefona, magnetofona i slicno. Danas bi na tom polju imao brojne konkurente, ali treba imati u vidu da je on ziveo izmedju 1619. i 1655. godine!

Jadni Ricard Parker

Godine 1838. Edgar Allan Poe, severnoamericki pjesnik i pripovedac, objavio je pricu strave pod nazivom “Avanture Gordona Pima”. Tu se govori o trojici brodolomaca koji su izgladnjeli, kockom odlucili da ubiju i pojedu svog druga Ricarda Parkera.

Godine 1884. trojica brodolomaca doživjela su istu sudbinu kao i junaci Poovog romana. Nesrecnik na koga je pala kocka zvao se Ricard Parker!

Pismo s crnim pečatom

Dobro je poznato da je atentat na austrijskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914. označio pocetak I sv. rata. Medjutim, malo tko zna da je biskup Jozef Leni, bivsi učitelj Ferdinanda, predvidio ovaj dogadjaj.

“Sanjao sam”, pise on, “kako prilazim radnom stolu da bih pregledao prispel postu. Odmah mi je palo u oci pismo s crnim rubom i crnim pečatom koji je predstavljao grb prijestolonasljednika. U njemu je stajalo: “Dragi dr. Leni, zelim da vas obavijestim da smo moja supruga i ja postali zrtve političkog atentata. Molite za nas. Sarajevo, 28. lipnja, 3 casa i 15 minuta. “Kad sam se probudio bilo je točno 3:15 ujutro. Krenuo sam da zabilježim ono što sam sanjao … A u 03:30 dobio sam telegram kojim su me obavestavali o atentatu. “(Keith Ellis:” Prediction and Prophesy “)