Kip na obali Seine u Parizu, kao i kip slobode u New Yorku, predstavlja boginju Semiramidu s vijencem od sunca i bakljom. Statua je simbol babilonskog bratstva. Sunčeve zrake su simbol sunca iz babilonskih vremena. Današnji “kipovi slobode” su prezentacija drevne kraljice Semiramide sa suncem iznad glave. Semiramida je, sa svojim suprugom Nimrodom, osnivač Babilona. Nimrod je okrutno vladao teritorijem Sumera, Akada, Babilona i Asirije. Oni su od antičkih vremena do danas glavna božanstva masonima i drugim elitističkim društvima. Semiramida je često zvana i “kraljica Raja” (Rea), djevica-majka, My Lady (Mea Domina-Madona). Nimrod je predstavljan kao Bog, Otac, Drakon, Đavo. Autor “kipa slobode” je francuski mason Frederick-Auguste Bartoldi. Kip je posvećen 28. listopada 1886. godine. Ceremonijom je predsjedao Grover Klivilend, jedan od rijetkih američkih predsjednika koji nije bio mason, a vjerski obred vodio mason Henry Potter, episkopalni biskup njujorški. Prigodnim govorom, skupu se obratio mason Chauncey M. Depju, američki senator. Kip slobode u New Yorku poklon je francuskih masona. Vječni plamen, kojeg često srećemo na grobovima poznatih, predstavlja elitistički simbol. Kada su ubili Kenedija, zapalili su plamen koji i danas gori na groblju u Arlingtonu. Dvije male “statue slobode” drže vječnu vatru ispred tunela Pont de L’Alma, na mjestu gdje je princeza Diana ubijena u prometnoj nesreći. Rusko ministarstva obrane navodi da se napadi u Parizu na Petak 13. mogu povezati s “ritualnim pokoljem” koji masoni provode za provociranje svjetskog rata. U njihovom izvještaju se navodi da su CIA, DGSE, MI6, Mossad i Vatikan sudjelovali u unaprijed osmišljenom planu za provođenje “terorističkog” napada u Parizu pod lažnom zastavom. Zavjeru je otkrio Glavni obavještajni direktorat (GRU) Rusije 27. listopada nakon tajnog sastanka u Washingtonu kom su prisustvovali direktor CIA-e, John Brennan, i direktor DGSE, Bernard Bažolet. Službena svrha ovog sastanka vrhovnih obavještajaca Zapada bila je javna diskusija o budućnosti Bliskog istoka, a skriveni razlog je otkriven kada su se oni nakon konferencije sastali u domu američkog potpredsjednika, Džozefa Bajdena, koji je vrhovni rimokatolički jezuit u Americi. Sastanak je vodio John Brennan, koji je obavještajni analitičar obučen od strane jezuita. Odmah nakon ovog sastanka, GRU je upozorio rusko ministarstvo obrane da bi jezuiti-masoni mogli napasti Rusku federaciju 13. studenog pošto ove tajne organizacije uvijek planiraju napade pod lažnom zastavom na njima važne i “mistične” datume. Ruska federacija izdvaja znatan dio resursa za “ezoteričke / sotonske / religijske” informacije zbog iskustva u Drugom svjetskom ratu u borbi protiv njemačkog nacističkog carstva, kada se nisu borili samo protiv vojske, već i protiv “spiritualnih / nevidljivih” sila. Iskorišten je 13. novembar (koji uključuje magične masonske brojeve 11 i 13) za pokretanje “ritualnog masakra”. Petak 13. za masone je značajan po tome što je na Petak 13 u listopadu 1307. godine došlo do zabrane njihove tajne organizacije i uhićenja njihovih članova, a zatim je ponovo na petak 13. u ožujku 1314. godine spaljen vrhovni vođa organizacije, Jacques de Molej, ispred katedrale Notre Dame. GRU je upozoravao 2013. godine da će se masoni osvetiti zbog toga što je papa Franja izabran za rimokatoličkog papu i postao prvi jezuit koji je postavljen za papu u povijesti crkve, 13. ožujka 2013, iako se jezuiti zakletvom obvezuju da neće težiti višem položaju u rimokatoličkoj crkvi zbog povezanosti s masonima. Vezu između jezuita i masona je prvi dokumentirao Kongres SAD 1913. godine, kada je utvrđeno da su zakletve ovih dviju tajnih organizacija skoro identične kada je u pitanju njihovo zaklinjanje na borbu protiv svih vlasti ili nacija. Pored faktora osvete, pokolj u Parizu poslužio je i kao odskočna daska za konačni cilj jezuita i masona iniciranje svjetskog rata. Oni se nadaju da će to postići tako što će Francuska proglasiti masakr kao ratni čin i da će se pozvati na Članak 5 sporazuma Sjevernoatlantske organizacije (NATO). Članak 5 NATO sporazuma navodi da odgovor na napad na neku članicu NATO-a može uključivati ​​oružane snage. Taj odgovor na napad može biti sve od nuklearnog rata do jačeg diplomatskog prosvjeda. Jedini put kada je Članak 5 NATO sporazuma iskorišten u povijesti jeste kada je došlo do napada na SAD 11. rujna 2001. godine. Pošto je francuski predsjednik Francois Hollande službeno rekao da je masakr u Parizu “ratni čin” počinjen od strane Islamske države, analitičari ruskog ministarstva obrane tvrde u izvještaju da su se Francuzi zakleli na “nemilosrdan odgovor”. Iako je ministarstvo vanjskih poslova upozorilo da ne treba žuriti sa zaključcima kada su u pitanju motivi i ciljevi koje su teroristi imali u Parizu, izvješće napominje da je zapadna propaganda pojačana do maksimuma kako bi se svi Zapadnjaci uvukli u rat. Pošto Ruska federacija od 30. rujna bombardira Islamsku državu i njezine terorističke saveznike, glavni strah jezuita i masona je da će se razotkriti da oni podržavaju barbare osiguravajući im oružje i resurse i da će se saznati tko su pravi monstrumi u čitavoj priči.