Bježeći od razjarene zvijeri, jedan je čovjek, bezglavo trčeći, upao u neku provaliju. Dok je padao u nju uspio se uhvatiti za neko drvo i držao se tako učvstivši noge na nekoj račvi misleći da je kraj njegovim mukama i da će od sada biti u miru i sigurnosti. Ali, pogledavši okolo vide dva miša, jednog bijelog i drugog crnog, kako neprestano podgrizaju drvo za koje se on bio uhvatio.
Pogledavši na dno provalije ugladale je zmaja strašnog po izgledu iz koga je izbijala jara od vatre, kako je strašno razjapio usta pokušavajući do njega dođe i da ga proždrijeti. A pogledavši baš na račvu drveta gdje je bio noge učvrstio, vide četiri glave aspidin kako su izašle iz stijene na kojoj je drvo izraslo. No pogledavši drvo još jednom, vide da s jedne grane kaplje malo meda. I prestavši da brine o takvim i tolikim nevoljama kojima je bio okružen, ustremi se ka slasti onog meda.
Ovo je slika onih koji se varaju obmanama ovog života, čije je tumačenje sljedeće. Zvijer je slika smrti koja juri da stigne adamski rod, provalija je svijet pun svakakvih zala i smrtonosnih zamlki, a drvo koje dva miša neprestano nagrizaju i za koje se hvatamo i držimo jeste vrijeme našeg života koje se skraćuje i približava kraju danonoćno. Četiri aspide znače četiri sablažnjiva sastojka od kojih je sastavljeno čovjekovo tijelo i kojima je grešno gonjen i mučen tjelesni sastav.
Uz to, onaj ognjeobrazni i užasni zmaj prikazuje strašnu paklenu utrobu koja čeka da primi one koji su više voljeli krasote ovoga svijeta nego buduća blaga. Medena kaplja znači sladost uživanja ovog svijeta kojima on svoje drugove sablažnjava, ne ostavljajući ih da se pobrinu za spasenje.