Jedan od najimpresivnijih snova koji netko može sanja je san o nekom svecu, susretu ili razgovoru s njim, putem koga snevača smatra da dobiva neku poruku iz viših inteligencija, zapravo iz svijeta najviše duhovnosti, pa i od samog Boga. Ne malo njih se uplaši takvih snova, smatrajući ih kao opomenu ili kao nagovještaj nečeg lošeg što se može dogoditi, jer kao po pravilu, odmah se preispituju počinjenje pogreške ili grijesi i mnogi takve snove povezuju s mogućnošću da ih sustigne Božja kazna. San sa religioznim sadržajem uglavnom okreće osobu ka duhovnosti i usmjerava je na pravi put, ali pogrešno protumačen može osobu uvesti u vjerski fantizam ili na potpuno pogrešne odluke. Jedna poznata osoba, što nije zanemarivo, jer je imala uspješan profesionalni i obiteljski život, sanjala je vrlo upečatljiv san koji je sanjala nekoliko mjeseci nakon smrti oca koga se sjeća i poslije mnogo godina do detalja. San je protumačila pogrešno i upala u još veću psihičku krizu u kojoj se tada nalazila jer je za oca bila izuzetno vezana. On je za nju bio najveći autoritet, osoba do čijeg je mišljenja najviše držala. Osoba o kojoj se radi živi u Beogradu i sanjala je da ide Ruzveltovom ulicom, a to je ulica koja vodi ga Novom groblju, u stvari najstarijem u Beogradu gdje je otac i pokopan. Išla je lijevom stranom ulice a lijeva strana je simbol nesvjesnog, ali i destruktivnog, pogrešnog puta, pogrešnog izbora, što naravno kao i sve ima značaj u snu, i došla je do jedne zgrade koja inače nema na tom mjestu i odjedanput se našla na jednom zidu, ne tako velikom koji je odvajao zgradu od ulice. Na zidu se neznano kako pored nje našla njena poznanica, poznata spisateljica. Spisateljica je veselo skakutala po zidu, a ona je skočila sa njega i riješila da uđe u zgradu, jer su vrata bila širom otvorena i ona je vidjela da se zapravo radi o crkvi. Prije ulaska, pogledala je da vidi da li ima neki natpis na zgradi i pročitala je da piše “Hram sv.Petra”. Unutra je zaista bila crkva, i bilo je dosta ljudi, uglavnom žena koje su palile svijeće, a sa desne strane je bilo mjesto za paljenje svijeća za mrtve u vidu telefonske govornice. Promatrala je ikone na zidu i znala je da ne smije izaći iz crkve dok ne nađe ikonu Belog Anđela.Bila je očajna, jer ikonu s njegovim likom nigdje nije vidjela. Otišla je upaliti svijeće za mrtve, a nakon toga joj je prišla jedna starija žena koja ju je podsjećala na njenu majku i rekla joj je: “Znate ovo nije crkva u kojoj se često pale svijeće za mrtve”. Ona je upalila nekoliko i izašla iz kabine zbunjena riječima te žene, nastavila traži Belog Anđela. Stala je točno ispod kupole i odjedanput je osjetila neku vrstu blaženstva. Pogledala je gore i vidjela da je cijela kupola oslikana i na njoj dominira veliki Bijeli Anđeo raširenih krila.

San ima vrlo jednostavno značenje, ali kako je inače sklona religioznom i mističnom, ona je akcent stavila na crkvu i Belog Anđela koga je tražila i našla ga, ali ne i na ostale aspekte sna. Hodanje ulicom koja vodi ka groblju govori ne samo da je opterećena tugom za ocem, već je svoj životni put usmjerila ka mrtvima. Rečenica žene koja osobni na njezinu majku i koja predstavlja glas razuma u njoj, jer joj je majka bila trezvena, ali ništa manje osjećajna žena, je, da crkvu ne poistovjećuje samo sa svijetom mrtvih, s tugom i žalosti, već da su crkva i vjera prije svega pomoć (pomoć- informacije) i podrška da se život proživi što bolje i kvalitetnije. Boravak na zidu pored spisateljice je zapravo mnogo značajniji nego što je ona u tumačenju uopće i pokušala odgonetnuti. Spisatljica, poznanica (što je vrlo važno jer da je riječ o bliskoj prijatljice ili rođaci govorilo bi o njenom jačem “duhovnom sjedinjenju” s njom) je osoba koja je i sama vrlo mlada bila suočna s gubitkom i oca i drugih jako bliskih osoba, ali ne ulazi u crkvu već skakuće veselo po zidu. Ona je simbol jednog dijela njezine sopostvene prirode od koga se ona odvaja i umjesto da ostane na ulici, koja je simbol životnog tijeka i životnih događanja, ona ulaskom u crkvu bira povlačenje iz svjetovnog života, i traženje spasa u religioznosti. Da je ostala na ulici na zidu pored nje značilo bi da odabrao aktivan život, (zid je uzak ali stabilan – život je stalni izazov jer sa sa zida može se padne (simbol nepredviđenih životnih situacija i iskušenja) ali daje sigurnost jer je betonski , a veselo skakutanje po njemu je poruka da se može opstati u životu kada mu se pristupi s radošću) i neovisno od toga što ulica vodi ka groblju, ali i sam život vodi ka smrti, što njenoj poznanici ne smeta da se raduje životu. Njezino odvajanje od poznanice i ulazak u crkvu je traganje za nečim još dubljim i sadržajinijim i traženje odgovora od onih koji su za nju imaginarni i duhovni autoriteti (Sv.Petar je u stvari simbol autoritativne figure i zamjena za njenog oca, ali kao i oca ne može vidjeti već samo uspostaviti duhovni odnos preko sjećanja na njega). Spisatljica piše lake romane iz svakodnevnog života s ljubavnom saržinom i doživljava uspjeh za uspjehom jer je ostala u stvarnom životu – na ulici, tamo gdje je stvaran život. Spisateljica nije nevjernik jer skakuće ispred crkve, i svjesna je važnosti vjere ali joj se ne prepušta cijelim bićem- ne ulazi u crkvu.

Bila je oduševljena snom jer je pomislila kako je najzad našla utjehu, kako ima zaštitu Belog Anđela čiju je ikonu odmah kupila, ali ona u stvarnosti zapala u još gore psihičko stanje. Promašila je osnovno značenje sna.Kada se probudila prvo što ju je intrigiralo je da se sjeti što se nalazi na mjestu gdje je ona u snu “locirala” Hram Sv.Petra. Sjetila se da se tu nalazi “Auto moto savez Jugoslavije” i sjetila se da postoje veliki natpisi – pomoć-informacije.

Simbolika sv. Petra i Belog Anđela u snu
Snevačicu je najviše mučilo pitanje zašto se radilo o hramu Sv.Petra io Belom Anđelu. Sv.Petar kao prvi Kristov apostol, najviše sumnja u njega, i prati ga na golgoti, i izdaje ga i pokaje se. Plahovit i čvrst, traži pravi dokaz Kristovog uskrsnuća i njemu se uz Andreju, njegovog starijeg brata Krist prvi prikazuje nakon uskrsnuća. On je odabran od samog Krista biti njegov prvi sljedbenik. Tko je osim Boga autoritet za osobu osim oca, tko je prvi na hijerarhiti autoriteta ispod Boga nego otac, ali se pitala zašto nije sanjala nekog drugog, npr.Sv.Nikolu ili Sv.Jovana, nego baš Sv.Petra. Upravo zato što je i njen otac koji je u duši bio ateist doživio tjedna bolesti, tijekom sna “susret s Bogom” koji ga tješi i kaže mu da će još živjeti nakon čega kod oca dolazi do naglog i brzog oporavka. Otac je san sanjao na Sv.Panteljemona, 9.avgust, zaštitnika bolesnih, i smatra se svecem iscjelitelji. Nakon tog očevog sna, ona je još veći značaj pridala utjecaju vjere kojoj je pristupila fatalistički. Zašto traži baš Belog Anđela? Kada su Kristova majka Marija i Marija Magdalena došle na Isusov grob i našle ga prazna, Bijeli Anđeo ih je zapitao: “Zašto tražite živog među mrtvima?”. Ovako jaka simbolika sna je trebala biti dovoljna snevačici da se trgne i shvatiti da se život ne zauzstavlja nakog gubitaka voljenih osoba. Poruka je je značila da se okrene vjeri u život. Međutim ona poruku sna nije shvatila već je pomislila kao poruka znači da njezin otac nastavlja živjeti kroz nju i njezinu djecu, ali je to nije utješilo već je zapala u još veći vjerski fantizam i misticizam. Upravo to što se hram nalazi na mjestu “Auto moto saveza Jugoslavije” – vožnja kolima, simbol života, a pomoć- informacije znači da joj je potrebna pomoć upravo u vidu okretanja ka vjeri da bi se otrgla od tuge, ali i okretanju ka stvarnom životu , jer samo preko preuzimanja aktivnog sudjelovanja u životu može ga nastavi. Shvativši da traži nešto što je stalno iznad nje, u vidu Belog Anđela oslikanog na kupoli je za nju bila najimpresivnija scena iz sna. Shvatila je da je ono što je tražila stalno bilo iznad nje, ali ona toga nije bila svjesna, a to je rješenje za njenu tugu i put kojim treba krenuti.

Snovi o svecima uvijek imaju jasnu poruku ne samo u okviru onoga čime su se bavili za života. ili što predstavljaju, (npr.Sv.Petar je zaštitnik ribara, jer je i sam bio ribar, ai sam Isus je često predstavljen simbolom ribe, pa je Sv.Petar u suštini i simbol nekoga tko je uspio “uhvatiti” Isusove poruke) već iu kakvoj situaciji se nalaze, kakvo osjećanje preovladalva u snu – oduševljenje, strah, strahopoštovanje, da li nešto poručuju ili ne. Odlazak u crkvu uvijek označava razdoblje ozbiljne krize ili nove faze u životu, jer se u crkvu obično odlazi kada prevladavaju snažna osjećanja, bilo zahvalnosti, tuge, pri opelu, vjenčanju, krštenju ili u vrijeme vjerskih praznika, i nagovještavaju neki značajan događaj u životu kome treba pristupiti s odgovornošću, zahvalnošću, sposobnosšču za praštanje i ali i nepokolebljivošću, jer ulazak u crkvu može značiti i “iskušenje” da li smo spremni slijediti načela crkve tj.vere kojoj pripadamo.

Njena greška je bila u tome što je Belog Anđela shvatila kao simbol Božje milosti, ali ne poruku da se okrene ka životu. Ono što je prenebregnuli je upravo lokacija hrama. Tamo gdje treba tražiti pomoć i infomracije (kako dalje da se postavi u životu) a što je trebalo značiti – vozi dalje, idi u život, (vožnja je simbol aktivnog sudjelovanja u životu) ona odabrao samoću i tugu. Trebalo je da porazgovara sa svećenikom o svojoj tuzi i on bi joj vjerojatno pružio potrebnu utjehu i na adekvatan način objasnio da je pretereano tugovanje za mrtvima, predstavlja i odbijanje od preuzimanja aktivnog sudjelovanja u životu. Telefonska govornica s desne strane u crkvi kao mjesto gdje se pale svijeće za mrtve je signal da je svjesno (desna strana – racionalni dio uma) ušla u fazu kada “komunicira” samo s mrtvima, a žive (poznanica) zanemaruje i odvaja se od njih . Starija žena koja podsjeća na majku (može biti nagovještaj da treba biti trezvenija poput majke ali i simbol “majke” u njoj- onog dijela njene prirode koji može utješiti ali i uloga nje kao majke u snom životu) znači – trgni se, okreni se ka djeci, ostavi mrtve na miru.