Srodne duše nisu ništa drugo do duše koje su bile bliske kroz mnoge živote. One se tako dobro usklađuju i dopunjuju, kao da misle i rade na istim valnim duljinama. Međusobno se pomažu pošto ih spaja čvrsta veza koja se protezala kroz stoljeća, tako da uspostavljaju najskladnije i najuzvišenije odnose. Sroden duše mogu biti sjedinjene ne samo u ljubavi, seksualnom životu ili braku, već iu drugovanju, rodbinskim vezama, prijateljstvu ili poslu … Ako su bili u ljubavnim odnosima kroz mnoge živote, teško da bi u sadašnjem mogle izbjeći barem neku romantičnu vezu . Kao duše, mi smo u stvari srodni u univerzalnoj obitelji. Svi smo, u krajnjem slučaju, braća i sestre u duhovnim sferama, jer smo potekli od istog Tvorca kao Njegova čeda.
Ma kako bilo teško povjerovati u to, svaka duša bira svoje zemaljske roditelje. Sem jednog izuzetka. Ako duša zloupotrijebila poklonjen joj dar slobodne volje u odlučivanju, onda se mora povinovati moćnom utjecaju Univerzalnog zakona koji joj nalaže da se zbog dotadašnjih prijestupa, mora suočiti s onim što je posijala. Naravno, nijednoj duše ne dodjeljuje se više nego što ona može podnijeti. Ali, to ne isključuje patnju. Duša, dakle, neće biti potpuno izgubljena, niti uništena pod težinomsvoje karme. No, ona najčešće bira svoje roditelje prije nego što se nađe na zemlji.
Predodređenost i sudbina postoje uporedo sa slobodnom voljom. Posljedice naših pročlih ponašanja prenose se po inerciji u sadašnjost, oblikujući našu sudbinu. No, ipak, ništa ne nadmašuje od Boga datu snagu slobodne volje jedne duše. U svakom trenutku možemo se koristimo svojom voljom i izmijenimo pravac svoje putanje, svoj stav, svoje ciljeve, da izmijenimo sve! Na taj način naši životi su i sudbinski unaprijed osjenčana silama uzroka i posljedice naših prošlih korištenja slobodne volje, ali ipak podložni popravku i izmjenama, uz pomoć naše sadašnje slobodne volje. Ako krenemo ka svjetlosti, sve manje će biti mraka oko nas iu nama i bit će nam sve lakše. Pojedini životni slučajevi mogu nam poslužiti za bolje razumijevanje ovog što je rečeno.
Linda Mils, kao i većina mladih djevojaka, željela se zaljubi u svog princa iz bajke, steći obitelj i živjeti punim životom u izobilju. Kada je upoznala budućeg muža odmah joj se dopao, mada je bila svjesna da ne odgovara idealu o kakvom je sanjala. Posebno joj se nije svidjela njegova sklonost da donosi odluke umjesto nje. Ali, i pored toga, njihova ljubav bila je jaka i međusobno su se privlačili. Uzeli su se i dobili dvije kćeri. Prvo dijete bila je Lindina velika radost. I tijekom trudnoće, i poslije rođenja. Linda je bila sretna i zadovoljna, ai dijete je raslo okruženo majčinskom ljubavlju i negom.Sa drugom kćerkom, međutim, sve je bilo suprotno. Trudnoća je bila teška, a poslije rođenja beba nije pokazivala radost dok je mati drži, dok je dojenje bila prava bitka i mučenje. Beba je postala alergična na majčino mlijeko, pa se moralo prijeći na umjetnu prehranu. Jedino se smirivala u očevim rukama, a kako je rasla tako je naklonost prema ocu bila sve izraženija.
Situacija se rasvijetlila tek pošto je obitelj dobila tumačenje Edgara Kejsa o njihovim prošlim životima. Linda i njezin muž bili su to i ranije, ali, u inkarnaciji koja je prethodila sadašnjoj bili su otac i kći. Njegova sklonost da u njeno ime donosi odluke i nadzire njen život prenijela se iu sadašnjost. U tom prošlom životu Linda je bila prilično neposlušno i buntovno dijete, a ispostavilo se da je to bila njezina pobuna zbog toga što je čovjek, s kojim je u mnogim prethodnim životima bila ravnopravna, postao njezin otac. Ni za njega nije to bio lak život. Podizanje djeteta teško mu je palo, naročito poslije smrti žene iz tog života. I prirodno, sva ta nagomilana iskustva probila su se iu njihove sadašnje živote i njihov brak.
A što se tiče djece, stvar je bila ovakva. Prva Lindina kći bila je njezina bliska prijateljica kroz mnoge živote, pa je ta bliskost i ljubav prenijeta iu sadašnji. U prethodnoj inkarnaciji prva Lindina kćer pomogla je Lindi da usklađuje odnos s ocem (sadašnjim Lindin mužem), kao što to i sada čini. Druga kći bila je ljubavnica Lindinog muža tijekom mnogih prethodnih života, pa se, posljedično, razvila međusobna netrpeljivost između majke i kćeri. I nije beba bila samo alergična na majčino mlijeko, ona nije željela ni Lindin naklonost i ljubav, a željela je očevu. Sada su otac i kći morali naučiti da se vole na sasvim poseban, čist i nesebičan način, za razliku od ranije. Naravno da su sva ova osjećanja u obitelji bila nesvjesna, ali kao što se vidi, dubinski tokovi prošlih iskustava igrali su značajnu ulogu u njihovim sadašnjim odnosima.
Prema Kejsovom tumačenju, njihov zadatak sada – a točke gledišta njihovih duša – bio je žive zajedno i potrude se da održe međusobnu ljubav i vrline, a da umanje netrpeljivot i loše navike koje su nosili u sebi kao teret iz prošlosti.