Postao si tanom Glamiasa, uskoro ćeš biti Tan od Cawdora. Zatim ćeš biti kralj Škotske.

(Shakespeare, “Macbeth”

Nije dano vrijeme ispunjenja ove prognoze, no osim toga prognoza je prilično konkretna. Suđenice se pri donošenju prognoze očito nisu opterećivale sekundarnim progresijama ili pak horarne karte. No, kao i mi, bavile su se prognoziranjem i njihove prognoze treba uzeti za ozbiljno.

Otkako je Machbeth čuo prognozu djelovao je na određen način. Da je ista prognoza bila izrečena nekome od nas, također bismo djelovali na točno određen način – većina bi se nasmijala i odmahnula rukom, ignorirala proročanstvo i ne bi učinila ništa da pospješi njeno ostvarenje. No, negdje u glavi bismo je mentalno zabilježili i čekali da vidimo da li će se ostvariti. Ako je ovo sve što bismo učinili – prognoza se ne bi ostvarila. Ali ova prognoza nije bila izrečena nama, već onome kome će se ostvariti.

Macbeth neko vrijeme razmišlja o tome da ne učini ništa, ali zatim odbaci mogućnost da će ga sudbina okruniti bez njegovog aktivnog angažmana. Prognoza je izrečena za Macbetha jer, nakon što ju čuje i s obzirom na to kakva je osoba, on će djelovati, a djelovat će na način koji će dovesti do ostvarenja prognoze.

Da je prognoza izrečena nekoj drugoj osobi, na primjer Banqou, koji je prepristojan momak da bi umorio kralja – najvjerojatnije bi se pokazala pogrešnom. To jest, da je osoba kojoj je proročanstvo izrečeno bila drugačija, i rezultat bi bio drugačiji.

Ispravan rezultat prognoze bazira se na tome da je prognoza dana točno određenoj osobi u određeno vrijeme, njezin rezultat ovisi o realnosti situacije. Situacije koja je stvarna, točno onakva kakva je bila.

Bit ćeš siguran sve dok Birnamska šuma ne dođe u Dunsinane, i neće te moći povrijediti nitko rođen od žene.

I ovo je vrlo specifična prognoza, također utemeljena u stvarnoj situaciji. Taj koji nije rođen od žene nije nikakvo čudovište, koje tumara visočjem u potrazi za plijenom, već čovjek kojem je Macbeth naškodio, a koji je igrom slučaja iščupan iz majčine utrobe, a ne rođen. Na sličan način, Birnam Wood ne dolazi Macbeth na neki paranormalan način, nego u obliku vojne taktikeza vrijeme napada na Macbethovu utvrdu i kao izravna posljedica njegovih nedjela.

Stvaran život, onakav kakav jest.

Da bismo razumjeli što je prognoza (predikcija) moramo shvatiti da je svaka prognoza utemeljena u realnosti (proistječe iz realnosti situacije) i može dati plodove samo onih sjemena koja su posijana u to tlo.

Horár ovo vrlo jasno pokazuje – horarna karta daje preciznu analizu trenutačne situacije na temelju koje astrolog zatim donosi zaključke u vezi budućnosti, i ovaj posao je više nalik onom Sherlocka Holmesa nego Mystic Mega (detektivski, a ne “mističan” posao).

Horarne astrolozi se često susreću s pitanjima poput – “Što bi se dogodilo da ostavim svog muža?” – “Ali Vi ga nećete ostaviti.” – “Ali što bi se dogodilo DA ga ostavim?”

Ovakva pitanja nemaju odgovor. Ne možemo se baviti hipotetičkim, jer ako promijenimo bilo koji faktor iz ove realnosti, može dogoditi bilo što. Naša karta je otvorena u određenom vremenu i prostoru u ovoj realnosti, ne možemo otvarati karte za nepostojeće trenutke.

“Da sam na Olimpijadi, da li bih pobijedio?” – Kako sada stvari stoje, ne mogu brzo trčati. Da je realnost promijenjena, pa da mogu trčati dovoljno brzo da se kvalificiram za Olimpijadu, mogao bih pobijediti. Ne možemo promijeniti samo jedan dio stvarnosti, mijenjamo ili sve ili ništa.

LILLY I RIBA

Veliki astrolog 17. stoljeća William Lilly, bio je naručio neku ribu i portugalski luk koji su mu trebali biti dostavljeni u njegov dom. No, umjesto da mu dostavi naručeno, skladištar ga je posjetio i obznanio kako je skladište bilo opljačkano, a riba ukradena. Lilly je potom otvorio horarnu kartu kako bi pronašao kradljivca.

U Horarne pitanjima krađe, planet koji je peregriniran (znači, nije niti u jednom od svojih dostojanstava, ni u svom domicilu, egzaltaciji, triplicitetu, terminu, a ni dekanu) i nalazi se u kutnoj kući, često pokaže lopova, dok Sunce ili Mjesec na AC-u iu nekom od svojih digniteta pokazuju da će lopov biti pronađen.

U ovoj karti, Jupiter je peregriniran i na vrhu kutne sedme kuće, dok je Mjesec na AC-u, u znaku svoje egzaltacije. Jupiter je prirodni signifikator bogatih i uglednih, no Lillo se činilo malo vjerojatnim da bi “gospodin” ukrao ribu, stoga je tu ideju odbacio.

No, primijetio je znak u kojem se Jupiter našao, Škorpion, vodeni znak. Točka Fortune, koja označava pitačevo blago, nalazi se u Raku, također vodenom znaku, dok se Merkur, koji vlada drugom kućom pitačevog posjedovanja (pitačevih stvari), nalazi u trećem vodenom znaku, Ribama.

S obzirom na ove “dokaze” i okolnosti (kontekst pitanja), Lilly je zaključio kako lopov mora biti zaposlen negdje blizu vode i da se riba nalazi na kakvom vlažnom mjestu (Fortuna u Raku) ili u podrumu, budući da je dispozitor (vladar njenog znaka) Fortune, Mjesec, u zemljanom Biku.

Kada u karti krađe Mjesec aplicira vladaru druge kuće, ukradena roba će biti vraćena. Koliko robe će biti vraćeno ovisi o stanju ova dva planeta. U ovoj karti, Mjesec je u aplicirajući sekstilu prema Merkuru, vladaru ribe, što pokazuje da će Lilly saznati nešto o ribi. Mjesec je jak u Biku, no Merkur je u Ribama slab (iu padu iu egzilu), ipak, Merkur se nalazi u svom terminu i čini trigon sa kotačem Fortune, što malo poboljšava stvar (stanje vraćene robe).

Nakon što je u obzir uzeo sve faktore, Lilly je zaključio da neće uspjeti povratiti svu ribu u netaknutom stanju, ali da će dio dobiti natrag. Da su oba planeta bila slaba, riba bi bila pronađena, no ne bi je mogao ponijeti sa sobom. Dakle, karta mu je pokazala da će pronaći ribu i da će moći povratiti dio svoje robe.

Osim planeta u kutnoj kući, koja je peregrinirana, lopova u ovakvom Horár opisuje i sedma kuća (otvoreni neprijatelji). Vladar sedme, a uz to i dispozitor onog kutnog peregriniranog Jupitera jest Mars, koji je nadomak izlaska iz svog znaka Škorpiona te ulaska u naredni znak. Ovo ukazuje na to da se kradljivac nedavno preselio.

Lilly se potom raspitao i doznao za jednog ribara koji se upravo uselio u kuću pored rijeke, kao što je u karti bilo prikazano, naglaskom na vodenim znakovima. Izgled kradljivca bio je sukladno kombiniranim značenjem Marsa i Jupitera – bio je visok i dobro građen, svijetlog tena te svijetlo riđe kose.

Naoružan ovim informacijama dobivenim kroz astrologiju i detektivski posao, Lilly je pristupio lokalnom magistratu (lokalni dužnosnik odgovoran za kaznena pitanja) i zamolio ga za račun pretraživanja kuće potencijalnog kradljivca, kojeg je i dobio.

Tamo je pronašao dio ukradene ribe te je lopov sve priznao, kazavši kako je ostatak ribe već pojeden. Lilly je gunđao na Ribarevo suprugu koja je u svojoj neukosti njegov luksuzni portugalski luk koristila za juhu. No, popustio je i dopustio im da zadrže ostatak plijena.

Pronalazak lopova i vraćanje ribe bili su predviđeni horarne karte, na temelju točno određenih pravila astrologije, ali ova predviđanja su se oslanjala i na dionice koje je trebalo poduzeti! Ove akcije, naizgled, nisu morale biti poduzete.

Karta je Lillyja dovela do lopova, no mnogi u ovakvoj situaciji ne bi imali hrabrosti suočiti se s njim. To je bila mala zajednica i Lilly se mogao bojati posljedica svoje optužbe, ili je mogao biti nesiguran u vezi vlastitog tumačenja karte, mogao se bojati sramote u slučaju da je u krivu. No, nije.

To je bio isti onaj Lillly koji je pješice išao od Leicestershireu do Londona u potrazi za poslom, isti Lilly koji je na supruzi svog patrona izveo mazektomiju. Lilly koji je, pružajući astrološke usluge visokopozicionirani u vrijeme građanskog rata, riskirao vlastito smaknuće. Nije bio tip osobe koja se boji izazova.

Da bi se horarna prognoza mogla ostvariti Lilly je morao biti u prilici da može dobiti nalog za pretragu kradljivca kuće. Malo koji moderni astrolog bi naišao na naklonost policije u slučaju da upadne u policijsku postaju mašući kartom, tvrdeći kako zna gdje se nalaze njegova ukradena dobra. No, Lilly je imao reputaciju uglednog građanina i dobrog astrologa, au socijalnom rangu bio je ravan magistratu te je mogao dobiti nalog za pretragu.

Na taj način, njegov karakter i okolnosti su integralni dio horarne karte. Da su oni bili drugačiji, pa da je Lilly, na primjer, bio plašljive osobnosti ili da je bio poznat kao loš astrolog, i horarna karta bila bi drugačija. Možemo pretpostaviti da u takvom slučaju, gdje je njegov karakter drugačiji, on ne bi ni postavio takvo horarno pitanje u to određeno vrijeme.

Da je, na primjer, bio plašljiv, mogao je u tom trenutku biti maltretiran, da nije bio u rangu s magistratom možda bi u to vrijeme kopao jarke, da je imao reputaciju lošeg astrologa, možda si kao prvo, ne bi mogao ni priuštiti onu narudžbu ribe.

Prognoza je integralni dio stvarnog života, kao i svaka akcija. Ona nije nešto što se pojavljuje iznebuha (iznenada i niotkuda), nepovezana s onim što se već dogodilo i što se treba dogoditi u budućnosti. Prognoza slijedi prirodan tok, i da je ono što se već dogodilo (sadašnja situacija) bilo drugačije, i prognoza bi bila drugačija.

Postoji točno određeni slijed okolnosti koji dovodi do točno određene prognoze, koja se događa u određenom momentu. Taj set okolnosti jedan jedini, onaj koji se u stvarnosti desio. Bilo koja druga opcija postoji samo u svijetu hipotetičkog i kao takva je izvan našeg područja razmatranja, jer u hipotetičkom svijetu- bilo što se može dogoditi bilo kada. Kod svemogućeg božanstva ovo je dakako moguće, no nema tendenciju da se događa.

ŽELJA ZA ČAROBNIM

Za naše svrhe, gdje radimo realne prognoze za realni svijet, hipotetično nema. Ideja da postoji ili da bi trebalo postojati, odaje naš stvarni motiv za prognozom. Mi tada ne želimo znati što će se dogoditi u budućnosti već želimo mogućnost da sami oblikujemo rezultat kakav pogoduje našim željama.

Ne želimo istinu, želimo jedan određeni odgovor i želimo da taj odgovor oblikuje našu stvarnost. Slično kao kada čupkam latice iz cvijeta i naiđem na “voli me”, pa očekujem da sam taj čin ovo učini istinitim. To nije ono što predikcije rade i, unatoč našim željama, toga smo svjesni. Prošli su dani kada su astrolozi mogli ili bar htjeli pokušati preokrenuti sudbinu u našu korist.

Prognoza ne daje novi početak iz kojeg možemo oblikovati novu budućnost, ne oslobađa nas naše prošlosti, kao što nas ne čini ni koju kilu mršavijima. Ne pruža ulazak u čarobni svijet zvan – “Što ako”, u kojem se sve želje ispunjavaju.

Ovo vjerojatno i nije loše, s obzirom da je osviještenost naše prave volje toliko površna da kada bi nam prognoze mogle namjestiti sudbinu kakvu želimo bili bismo poput onih likova u bajkama, koji svoju zadnju želju koriste da poprave sve neprilike koje su uzrokovali s prijašnjim željama.

Astrološka karta nam u biti i daje jedan hladan i jasan prikaz naše tako zvane volje, koja više nalikuje hiru nego pravoj volji. Blagoslovljeni smo time što nam hipotetično nije dostupno, no svijest o hipotetičnom naša je kletva.

Uspoređivanje je gadna stvar, a život nam je zatrovan pitanjima poput – “Što bi bilo kad bi bilo?”, “Što bi bilo da sam oženjen drugom ženom, a ne ovom?”, “Što bi bilo da imam Ferarri?”, ” što da sam naručio odrezak umjesto ribe “.

Upravo nas predikcije uče hipotetično nema, a ta je lekcija mnogo vrednija od bilo koje individualne prognoze koju dobijemo. Ne možemo uspoređivati, jer alternativna stvarnost s kojom bismo mogli usporediti našu – nema. Tu nema mjesta za “što ako?”.

Ono što radimo jest da gledamo sjeme koje je zasijano u vremenu i kažemo koje od tih sjemena će rasti, a koje neće. Kako sjemenke cvijeta ili biljke izrastu u cvijet ili biljku, tako i ovo sjeme u vremenu daje plod sukladno svojoj prirodi. Da nije tako, prognoze ne bi bile moguće. Činjenica da jest tako, razrješava prividni konflikt između prognoze i slobodne volje, jer naša volja je bazirana na onome što jesmo, i djeluje samo u skladu s našom prirodom.

Prognoza nije čarolija, da prizove ostvarivanje želje bez posljedica. Macbeth ovo zaboravlja, on nema pravo na ono što želi i zbog toga prognozu može ostvariti samo kroz ubojstvo, zbog čega plaća cijenu.

Prognoza je sustav selekcije, gdje gledamo u bezbrojne mogućnosti i otkrivamo ono što je realno. U horarnoj karti, na primjer, aspekt koji spaja dva signifikatora i navodi nas da kažemo “da, ova stvar će se dogoditi” jest poput mosta koji nam je bačen kroz nepreglednu sjenovitu provaliju, kao jedini put u budućnost.

Prognoza prati uski puteljak naše volje, koji se proteže kao nit od našeg rođenja pa do smrti i određuje pada li pojedini događaj na taj puteljak ili ne. Ono što padne na njega je stvarno, ono što ne padne – nije. Kao da u zamračenoj sobi ispruzimo ruku i pipamo uokolo, ne bismo li otkrili što se sve nalazi u njoj, ne više i ne manje od toga.