Sa stanovišta novih znanstvenih prodora izuzetno su značajni pokušaji američkog znanstvenika Roberta Golka koji je još od 1968. godine, kao direktor ‘Projekta Tesla’, tragao za rješenjem kako da vrlo tople plinove u procesu fuzije zadrži na ‘okupu’ bez uporabe magnetskog polja. Godine 1968. Golka je posjetio Beograd i u Muzeju ‘Nikola Tesla’ našao Teslin dnevnik. Na osnovu bilježaka je rekonstuisao visokonaponski uređaj i udvostručio njegovu snagu.
Kako je, zapravo, Tesla tumačio svoj izum? Govorio je: ‘Na prvom mjestu, to je rezonantni transformator sa sekundarnim namotom u kome su dijelovi, s visokim električnim nabojem, zauzimajući veliki prostor, raspoređeni duž idealnog omotača velike radijalne zakrivljenosti i na odgovarajućoj međusobnoj udaljenosti, tako da i na malim površinama osiguraju dovoljnu električnu gustoću kako ne bi došlo do oticanja, čak i ako je provodnik ogoljen. Transformator je podsesan za svaki frekvencijski pojas, od nekoliko do mnogo tisuća herca, pa se može upotrijebiti za proizvodnju struje velike amperaže i male snage ili manje amperaže i ogromne elektro-pokretačke sile. Maksimalan električni naboj ovisi o zakrivljenosti površine na kojoj se nalaze elementi i njihove vlastite površine ‘.
Sa ovim uređajem Tesla je smatrao da se može proizvesti struja od sto milijuna volti. Tesla je pisao: ‘Rezonantni transformator precizno je podešen da odgovara zahtjevima električne konstante i drugim osobinama Zemljine kugle, tako da bude vrlo učinkovit za bežični prijenos energije. Na taj način značaj razdaljine se potpuno eliminira ‘.
Kada su moćni uređaji konačno postavljeni i kada je Tesla započeo probe, u zračnom prostoru oko stanice izgledalo je kao da se sučeljavaju najsnažnije munje i gromovi. Za vrijeme noćnog rada odašiljača čitavo područje od dvadesetak kilometara unaokolo bilo je bolje osvijetljeno nego usred dana. Tesla se nadao da će urađaji koje je svakodnevno dorađivao jednog dana moći prilagoditi i za komercijalnu uporabu. Ali, prije toga, valjalo je završiti na tisuće manjih i većih prepravki. Da bi sačuvao toliko obilje novih informacija, Tesla više nije imao povjerenja u svoju legendarnu memoriju.
U Coloradu su počeli blijede i njegovi vizualni doživljaji. Slike i svjetlosni bljesci koji su se nekada javljali na njegovom ‘mentalnom platnu’, u eksperimentima su počeli oživljavaju i dobivaju drugačiji oblik, u opisima, matematičkim formulama, detaljnim, lepršavim, gotovo erotskim portretima električnih munja. Prema Jamesu vejt, najpoznatijem stručnjaku za teoriju elektromagnetskih valova, Teslini eksperimenti imaju dosta sličnosti s kasnijim ispitivanjima super niskih frekvencija (SNF) u komunikacijama. U stvari, Teslin veliki odašiljač bio je prvi u svijetu dovoljno snažan da stvori SNF rezonancu u Zemljinoj ionosferi.
On je također dosta precizno utvrdio da država rezonira na 6, 18 i 30 Hz. Sam je imao namjeru da napravi uređaje kako bi točno utvrdio rezonancu, međutim, eksperimentalni dokazi izvedeni su tek 1960. godine.Tek tada je ustanovljeno da je tesla bio vrlo blizu: Zemlja rezonira na 8, 14 i 20 Hz.
Tesla se u Coloradu bavio raznovrskim istraživanjima ali je najviše pažnje posvetio provjeri moćnih oscilatora, bežičnom prijenosu energije, prijemu i prijenosu poruka i, s tim u vezi, efektima visokofrekventnog električnog polja.
Na žalost, o nekim njegovim ispitivanjima znanstvenici i danas imaju samo nejasne predstave. Njegove bilješke i kasnija tumačenja nisu dovoljni za objašnjenje nekih eksperimenata. Primjerice, zna se da je jedno vrijeme radio na proizvodnji moćnog izvora zračenja. Među opremom koja je stigla u Colorado nalazi se i dvostruko-fokusna rendgenska cijev s pločom od platine, au jednom časopisu Tesla je pisao: ‘Budući da snaga oscilatora praktično nema ograničenja, sada je problem da se napravi cijev koja bi izdržala svaki potreban tlak. .. Točna namjera ili rezultat ovih eksperimenata još uvijek su nepoznati, barem za javnost.
U čemu je Tesla zaista uspio za vrijeme svojih napornih ispitivanja u Colorado Springsu? Sasvim je sigurno da u vrijeme njegovog čudesnog rada u velu tajne i ogromnih troškova nije nastao nijedan praktičan izum – ako pod praktičnim mislimo na telefon ili poboljšanje bombine. Sudeći po ‘Edisonomvim’ standardima, međutim, na isti način bi se moglo zamjeriti Ajnšajnu što nije pronašao perilicu rublja.
Znanstvenici ne znaju i možda nikada neće saznati potpun domet njegovih istraživanja, a nevolja je u tome što ni on sam često nije slijedio svoju intuiciju, teorije ili preliminarne eksperimente do faze provjere. Ali je, u svakom slučaju, ostavio za sobom neka fundamentalna otkrića koja njegovi znanstveni nasljednici u mnogim disciplinama i danas, povremeno, ponovno otkrivaju.
Zbog tajnovitosti koja i dalje okružuju ovaj najznačajniji period Teslinih istraživanja, ‘Dnevnik iz Kolorado Springsa’, jedno je od najradije čitanih Teslinih dijela. Mnogim znanstvenicima je Dnevnik polazna osnova za upoznavanje Tesle ili za rekonstrukciju onoga što je Telsa smatrao da je uspio dostići.