Naše fizičko tijelo ima svog dvojnika u eteričnom tijelu (astralni dvojnik) i svaki naš organ ima svog dvojnika.

Naši unutarnji organi održavaju se u životu po principu razmjene između stanica. To je jedna ogromna radionica u kojoj rade milijarde zaposlenih stanica koje surađuju i daju jedna drugoj ono što im je potrebno, obavljajući prijenos informacija, električnih impulsa i razne procese, da bi nam u konačnici prezentirale taj fizički oblik koji imamo.
Mi i naše stanice smo jedno te isto … crpimo snagu iz istog izvora koji nas napaja energijom.
Mi smo isto tako jedna stanica koja stvara odnos s drugim osobama (stanicama) i vrši razmjenu energije u neprekidnom ciklusu života. Naše stanice jesu kopija naše sveukupnosti – ličnosti, ponašanja, osjećaja, mišljenja, temperamenta i karaktera. Sve je jedno. Kako se mi odnosimo prema sebi i drugima – tako će se i naše stanice međusobno odnositi stvrajući kompoziciju koja će se zvati našim imenom.
Ovdje se opet neminovno vraćamo na naše prve odnose koje smo formirali – odnos s roditeljima i odnos između roditelja u trenutku začeća. Tu je sadržan energetski uzorak ponašanja naših stanica. Zatim na neke druge odnose u koje smo ušli na mnogo svjesniji razini, primjerice, odnos s ljubavnim partnerom. Ako se mi ponašamo odsječeno od ostatka svijeta, usmjereni isključivo na partnera i njegove potrebe, posesivno i bez ljubavi prema sebi, takav energetski model će preuzeti i naše stanice. Ako smo škrti, i naše stanice će se ponašati škrto i skupljati razne otpadne tvari, bez sposobnosti da ih otpuste.
Ćelije su vođene univerzalnom inteligencijom i na božanskom razini to je zamišljeno kao savršen protok energije. Mi smo svi prožeti poljem univerzalne inteligencije koja se na individualnoj razini filtrira kroz naše elektromagnetsko polje, naša suptilnija tijela koja imaju svoju frekvenciju (boju), tu su skladišta naše mentalne i emocionalne energije (inteligencije). Što god je u njima zapisano, stanice će se uskladiti s tom frekvencijom i učiniti da se manifestira u fizičkom tijelu. Naše fizičko tijelo ima svog dvojnika u eteričnom tijelu (astralni dvojnik) i svaki naš organ ima svog dvojnika.

Prije stvaranja fizičkog tijela, kroz prenatalni ciklus i začeće, projektira se energetska matrica. Mi preuzimamo razna emocionalna i psihološka stanja svojih roditelja, bijes, strahove, frustracije, nedostatak ljubavi i to doprinosi stvaranju slične energetske matrice koja izgleda kao svjetlosni obrazac (mreža) u koji se kasnije “ulijeva” naša fizička manifestacija. Mi smo prije svega svjetlosno, mentalno i emocionalno tijelo. Preuzimajući, dakle, od roditelja razne mentalne i emocionalne obrasce, mi iz potpuno nesvjesnih sfera izranjamo u materijalni svijet i često se rađamo bijesni, bolesni. Zašto se dijete rodi s poremećenim vidom? Zato što nije željelo vidjeti nešto što se događalo za vrijeme njegovog “stvaranja” ili boravka u majčinoj utrobi. Zašto su neka djeca jako bijesna u najranijem djetinjstvu, ponašaju se agresivno i histerično? Zato što su “pokupila” neispoljeni majčin bijes prema ocu.
Žene često od majke preuzimaju model potisnute agresije prema muškarcima i kasnije nikako ne mogu uspostaviti normalne i zdrave odnose sa suprotnim spolom.
Dobili smo nešto na što nismo nikako mogli utjecati i ako nastavimo živjeti nesvjesno, ostat ćemo s nametnutim uvjerenjima do kraja života. To je život vezanosti, a ne slobode. Prije svega, nama se rođenjem nameće religija, no mi ne moramo nužno biti kršćani ili muslimani, jer naša kasnija uvjerenja mogu znatno odstupati od toga, a društvo nam zbog toga vezuje snažan osjećaj krivnje. Zamislimo onda pod kakvim pritiskom živi taj naš astralni dvojnik i kako se on s vremenom iskrivljuje.

Tako, u svim sferama života, dobivamo nametnuta pravila – da “moramo” završiti školu, moramo biti uzorni, vrijedni, poslušni, moramo sklopiti brak i dobiti potomstvo, moramo biti vjerni, monogamni, moramo sakrivati ​​svoje strasti, želje, emocije i misli. Ne uspijemo li na nekom od ovih polja – mi smo izopćeni od obitelji i društva i imamo vlastitu sliku niže vrijednosti. Da, netko je rekao da ne vrijedimo, nismo dostojni ljubavi i mi smo u to čvrsto povjerovali. Život se sastoji od ograničavajućih pravila i nitko nam ne kaže da imamo pravo na potpunu slobodu. Jer, ljubav je nešto što se potvrđuje izvana, što se mora zaslužiti. Baš čudno, ali za nas jedino istinito. Ako nam drugi ne potvrde da vrijedimo, ako od njih ne dobijemo ljubav, jedino nam preostaje da se samouništimo.
Naš astralni dvojnik, naše svjetlosno tijelo nam šalje takve informacije. Pitajmo se onda, kakve je boje taj naš brat blizanac i na kakvu je to on frekvenciju “upao” pa nam šapuće takve pogrešne stvari. To je prepisivački test na kome definitivno padamo, jer nam “zločesti” brat sve govori krivo i hrani nas “crnom kronikom” umjesto životnom energijom radosti. Naše stanice, dakle, uzimaju informacije “ja ne volim sebe” što nije istina; “Ja vjerujem da čovjek s vremenom postaje bolestan, ružan i star”, što opet nije istina i još milijun sličnih, negativnih uvjerenja i univerzalnih neistina u koje mi slijepo vjerujemo. Kao što sam rekla, to je život vezanosti a ne slobode. U tom kontekstu, mi nesvjesno biramo bolest kao produžetak vezanosti za neko od negativnih uvjerenja, jer mi uporno nastojimo se to manifestira i u fizičkoj pojavnosti, postati vidljivo i opipljivo. Kada smo, konačno, bolesni, mi možemo reći sebi: “Sada vidim koliko ne volim sebe, pretvorila sam to uvjerenje u svoju fizičku stvarnost. Ovo je moja kreacija, djelo izraslo iz moje ne-ljubavi. Ono je tu da me podsjeća na ogromnu stvaralačku moć koju imam, ali dobra je vijest da ljubav stvara mnogo ljepša djela i ljepšu stvarnost i da imam mogućnost da biram ljubav. ” Mi samo izvlačimo na površinu ono što je zapisano u astralnom tijelu, no to se opet univerzum pobrinuo da je tako jer nas time navodi da promijenimo svoja uvjerenja i da odaberemo slobodu.

U suštini, sve polazi iz svjetlosnog tijela gdje su sačuvani mentalni, psihološki i emotivni signali. Naše svetlostno tijelo često liči na deponiju smeća. Što će naš krvotok povući iz takvog okruženja nego otrov. Srčani problemi su poremećaj blokiranih emocija. Ciste i tumori su posljedica sakupljanja, nemogućnost da otpustimo, pogledajmo kako izgleda tumor i znat ćemo da postoji energetska matrica koja zapovijeda tijelu da sakuplja i zadržava. Svaki dio tijela (njegovo zdravstveno stanje) ima svoj mentalni ekvivalent koji je često matrica negativnih uvjerenja i sjećanja.
U tome i jest tajna zašto farmaceutski lijekovi ne mogu izliječiti bolest. Naša antitijela su prava vojska u organizmu koja dobiva naredbe iz zapovjednog stožera odnosno energetske matrice. Tek kada se djeluje na zapovjedno mjesto (astralnog dvojnika), i promjene naredbe, vojska će početi ponašati drugačije. Zapovjedi li naše svjetlosno tijelo da stanice djeluju s ljubavlju, mi ćemo se regenerirati i pomladiti.
Zato, slobodno možemo reći da svaka bolest potječe od nedstatku ljubavi. Imunitet je zdravlje i on je dirigovan iz zapovjednog centra, bez dobrog imuniteta, (pravilne zapovijesti) nema zdravlja. Što se tiče liječenja, prije svega priroda – med i bilje – oni imaju “urođenu” zapovijed ljubavi i zdravlja za razliku od farmaceutskih lijekova koji imaju potpuno drugačiju energetsku matricu (novac na prvom mjestu). Međutim, naš organizam ima moć samoiscelenja i samo besplatan lijek je pravi lijek. Sve što nam je potrebno nalazi se u nama!