E, sad će biti što mora biti, pomislim. Zapesmo sva trojica i ploča poče kiliziti sa grobnice. Povikaše obojica da je dobro, te onaj glavonja kleče i spusti fenjer nad raku. Odjednom, urliknu kao da ga je zmija ujela: ‘To je, Križa, eno sijaju poluge od zlata’!
Spustio je fenjer i skočio u raku. Ja se nagnem, gledam kako rukama rije ilovaču i vadi kocke u zlatu, kao kutije cigara, možda su malo veće mogle biti. Vadi i rjeđa ih po glomaznom mrvačkom sanduku od nekog metala – olova, bakra, od čega li? Bilo je pedesetak tih poluga, kako su oni govorili.Onda poče gurati poklopac na sanduku, ali je teško išlo, te je morao sići i onaj drugi, vižljavi. Ja sam držao dva fenjera u dvije ruke i osvjetljavao
Poklopac škripu i poče se micati. Kad spade s snduka, osjetih neki opor i kiselkast miris izlaziti iz rake. Poče me hvatati vrtoglavica. U sanduku, Bože me sačuvaj, vidim leži ljudina, kao da je zaspao.
Sav u sjajnom oklopu sa šlemčinom na glavi, ma ni brada mu nije svela, a tamna i zategnuta koža, malo naborana samo na čelu, kao da se mrtvac mršti. Oko njega svjetlucaju ukrasi od žeženog zlata, drago kamenje plavo i crveno, ukrasi u obliku zmije, križa, neki krugovi kao sunce i bezbroj zlatnika ‘loparaša’, kakve su nalazili naši stari dok su orali s one strane grada Konjuša. Počeše njih dvojica izbacivati zlatnike gore, a onda nastupi strava. Neka nevidljiva sila, kao vjetar kad se vrti u krug i čupa drveće iz korijena, vrtlog, šta li, zaurla u grobu, dohvati onu dvojicu i negdje ih zaturi bez traga. Čuo sam jauke, vapaje, kao iz dubine zemlje da dolaze, gube se, pa se iznova vraćaju, i urlik vrtloga.
Onda sam kroz izgubljene misli čuo šapat iz rake: ‘Uzmi, mučeniče, koliko možeš ponijeti u skupljenim šakama, i idi, a prije toga zatvori grob, da bude kakav je bio’. U bunilu sam, ne znam kakvom snagom, sišao dolje i navukao poklopac na sanduk, a onda i ploču po grobu. Ostavio sam lanternu i zgrabio u šake zlatnike i dao se u bijeg.
Tog Krstu i onog glavonju nitko nikada nije tražio, mada se u novinama spominjalo da su iz odjela Udbe bestragom nestala dvojica inspektora. Mislilo se da su prebjegli preko granice zbog krađe nekih povjerljivih skica i hartija. Ja sam, evo, prebacio osamdeset godina, nisam se ženio, ali sam od onih zlatnika ‘loparaša’ živio lijepo i bogougodno. A Razbojište još čuva tajnu.
Tamo se stalno muvaju neki sa strane, ali ništa ne kopaju, bar za sada. Valjda i neće, za svoje dobro …
treće Oko
Solarna eklipsa u Škorpionu-RIJETKO HIBRIDNO POMRČINA
Pomrčina Sunca je prirodna pojava do koje dolazi kada se Mjesec nađe ispred Sunca, tako da Sunce ostaje potpuno ili djelomično skriveno za promatrače na