Priroda zna za mnoga čuda, ali nijedno od njih se ne može usporediti s čudom SVANI ljudski mozak. Evo nekih zapanjujućih brojki i činjenica o toj vrhunskoj tvorevini života.
■ Težina prosječnog ljudskog mozga utrostručavaju se između rođenja i odrasle dobi – da bi mozak dostigaok konačnu težinu od oko 1,4 kilograma za muškarce i 1,3 kilograma za žene. Od pedesete godine života, međutim, on se malčice smežurava, gubeći 30 grama.
■ Ne postoji korelacija između veličine mozga i inteligencije. Muškarčev mozak obično je nešto veći od ženskog, ali kod oba spola na mozak otpada slična proporcija u odnosu na tjelesnu težinu.
■ Dvije književnika drže oprečne rekorde u pogledu veličine mozga. Mozak ruskog pisca Ivana Turgenjeva (1818-1883) bio je težak 2,012 kilograma. Mozak francuskog pisca Anatola Fransa (1844-1924) bio je težak jedva nešto više od polovice prethodne znamenke – 1,017 kilograma.
■ Mozak je podeljan u dvije hemisfere, od kojih je svaka vjerna kopija druge. Desna hemisfera kontrolira mišiće i prima informacije od lijeve polovice tijela; lijeva polutka dirigira i kontrolira desnu polovicu tijela.
■ Kod desnorukih ljudi – koji čine većinu – lijeva strana mozga bavi se takvim vještinama poput čitanje, pisanje i govor. Desna polutka vodi računa o umjetničkoj djelatnosti i tvorevinama mašte. Kod ljevorukih ljudi funkcije dvije polovice mozga mogu biti obrnute.
■ Prosječan mozak sadrži oko 10 milijardi neurona – mikroskopski malih živčanih stanica. Svaka stanica ima jedan produžetak zvani akson koji je povezuje s ostalim dijelovima središnjeg živčanog sustava. Neki aksoni protežu se dužinom leđne moždine – zahvaljujući čemu postaju duži od jednog metra i predstavlja najduže stanice u ljudskom tijelu. Svaki neuron je, uz to, povezan sa susjednim neuronima posebnim vezama kojih ima do 50.000 i koje su poznate pod nazivom dendriti.
■ Nove informacije koje stižu do mozga od stane čula bivaju pohranjene, analizirane i odreagovane putem elektrokemijskih impulsa koji protječu od neuro do neurona Dendritski vezama. Još uvijek nije potpuno jasno kako kompleksne informacije bivaju kodirane u te impulse, ili kako ovi bivaju sprovedeni natrag. Ali zna se da mozak ostaje do izvjesnog stupnja aktivan tijekom 24 sata, i da svakog dana aktivira stotine milijuna impulsa – više veza nego svi telefonski sustavi svijeta spojeni u jednu cjelinu.
■ Palac je toliko važan za ljudsku spretnost da je njegovom kontroliranju posvećen veći dio mozga od onoga koji kontrolira čitav prsni koš i trbuh.
■ Živčani impulsi do mozga i natrag putuju brzo kao trkaći autromobil. Najbrži zaneleženi impulsi, u pokusima obavljenim 1966. godine, putovali su brzinom od gotovo 290 kilometara na čas. Nervni impulsi kreću se nešto sposrijim ritmom kod starijih osoba – otprilike 240 kilometara na čas.
■ Bol od bilo kakve ozljede ili bolesti uvijek biva registriran od strane mozga. Međutim, najčudnije u svemu je to što je sam mozak imun na bol. On ne sadrži nijednu od receptorskih stanica koje osjećaju bol u drugim dijelovima tijela. Kirurške operacije na mozgu ponekad moraju se obave dok je pacijent u svjesnom stanju, da bi kirurg mogao uz pacijentovu pomoć pronaći pravi put krou kompleksno tkivo mozga. Kad se prevlada neugodnost prvog reza skalpelom kroz lubanju i omotač mozga umrtvi lokalnom anaestezijom, pacijent više ne osjeća nikakvu bol. Ta tehnika se, na primjer, koristi za lociranje regije mozga koje su odgovorne za napade epilepsije. Slabi električni šokovi primjenjuju se na različite dijelove mozga sve dok pacijent ne izvijesti o prvim simptomima epileptičkog napada. Područje koje izaziva simptome biva zatim kirurški uklonjeno ili razoreno.
