Nekoliko minuta prije prve eksplozije, kompleks je počeo izbacivati ​​’terminatore’. Evo nekih izjava svjedoka. Yevgeny Yarygin bio je na poslu u centru za distribuciju električne energije u naselju Muskovit: … Obavljao sam posao u prostoriji s prekidačima čiji prozori gledaju na jug. Bilo je oblačno, kišovito i sipila je kišica. Sjedili smo i pričali. Ispred prozora se pojavila jarka svetlosi. Pojavile su se sjene. Od prozora je dolazilo svjetlo. Kroz prozore smo vidjeli blještavu jarku svetlosi u obliku polukugle koja se počela izdizati iznad brežuljaka prema jugoistoku pod kutom od oko 160-170 stupnjeva. Svjetlost je bila bijela, kao ona kod probave. Izgledalo je kao da se bijela svjetlost podiže prema gore, dok se iza nje druga svjetlost počela pretvarati u crveno i kestenjasto – prije Chulymske eksplozije putnici u autobusu vidjeli su crveni stup, a isto su opazili i svjedoci Tunguske ekplozije.
Iznad uzdižuće polukugle vidjele su se male ‘zrake’. Svjetlost se raširila preko čitavog neba. Svjetlost je bila ravnomjerna i nerazlomljena i nismo vidjeli nikakav leteći objekt. Razvođe potoka Yermikhi, iznad kojeg se žarka svjetlost uzdizala, bilo je snažno osvijetljeno. Zatim se sve počelo stišavati i na kraju nestalo. Žarki sjaj trajao je oko 10 sekundi. Izašao sam van na terasu, otišao do ograde i otvorio vrata. Do tad je prošlo oko 30 sekundi nakon što je sjaj prestao. Začuo se prodorni prasak, eksplozija, vrlo oštar pucanj. Od njega mi je zazvonilo u ušima, a čak sam osjetio i slabost u koljenima. U zgradi je popadao žbuka sa zidova. Sve se pomicalo i treslo. Začuo se jedan prasak. To je bilo u sedam minuta do dva. Ali, udaljena buka se začula čak i prije nego li se žarka svjetlost pojavila – nešto poput tutnjanja zrakoplova (svjedoci Tunguske eksplozije ovu su buku usporedili s granatom od 7,5cm u letu).
Zvuk je došao iz istog djela iz kojeg je došla i svjetlost, ali prasak je došao iz suprotnog smjera, onog prema kojem se svjetlost kretala. Čuo sam da je netko sjedio kod kuće u naslonjaču, a stolica se pod njim pomicala … Viktor Vedeshin, ispitan putem telefona 22. listopada 2002. je ispričao: … Te sam noći bio na dužnosti u pristaništu za brodove. Puhao je jak vjetar, a istovremeno se na nebu pojavila snažna svjetlost. Bila je bijela, po rubu obavijena zelenkastom nijansom, svjetla poput iskri od varenja ili munje, boljele bi vas oči ako bi je gledali. Točno u tom trenu pojavila se blještava leteća kugla. Letjela je iznad horizonta u smjeru Maximikhi … Vitaly Valiuk, koji je u to vrijeme radio u gradskoj vijećnici u Bodaibou, zabilježio je sljedeće: Osam minuta do dva ujutro. Gusti kumulusi na nebu. Stajao sam i pušio. Odjednom se pojavio bljesak. Pomislio sam da je munja. Ali svjetlost je postajala sve jača kao da je netko palio jednu žarulju za drugom. Postalo je svjetlo kao da je dan. Nekakav objekt letio je od jugozapada prema sjeveroistoku … Niste mogli reći je li to bila kugla ili ne. Oko njega se vidio tirkizni sjaj. Vjerojatno je bio veličine mjesečeva diska A iza sebe je imao rep – crvenkasti, poput iskrica s lomače. Kut padanja iznosio je oko 60 stupnjeva. Brzina objekta bila je vrlo velika. Dok je u potpunosti preletio preko neba prošlo je toliko vremena da sam popušio cigaretu, a 30 sekundi kasnije začula se grmljavina, udaljena eksplozija …
Marina Kovaleva kaže: Bilo je pet minuta do dva. Svjetlost je bila jarka. Ta svjetlost trajala je nekoliko sekundi. Zatim je sve postalo roza, a zatim je postajalo sve tamnije i tamnije i tamnije, pretvarajući se u crvenkasto. Zatim se začula grmljavina. Imali ste dojam, dakle, ne znam, kao da dolazi ispod zemlje, nejasno već tupo. Podzemnu grmljavinu iz kompleksa u pogonu primijetili su i očevici Tunguske eksplozije koji su je usporedili s tutnjanje kotača vlaka. A nakon te grmljavine zazvečali su prozorska okna … Svjetlost je bila vidljiva iu naseljima Kxopotkin i Mama udaljenim oko 140 kilometara od pretpostavljenog mjesta pada meteora. Jedan od svjedoka je izjavio: Moj pas je iznenada počeo cvileti bez ikakvog vidnog razloga. Odjednom smo začuli neobičnu buku – neku vrstu zujanja. Dvije ili tri sekunde kasnije uslijedio je bljesak – isprva bijel, zatim plav, zatim crven pa ponovno bel. A onda, oko tri minute kasnije, začuo se zastrašujući prasak. Sve je porculansko Suće popadalo sa stola …
Samo tri minute prije eksplozije prvi ‘terminator’ stigao je do položaja za posijednje izviđanje prije nego li udari. Objekt kojeg je zabilježio američki vojni satelit nije bio meteor. Njegovi instrument! zabilježili su let prvog terminatora koji se strmoglavio da bi presreo Vitimski meteor, koji je svoje ime dobio po mjestu iznad kojeg je eksplodirao. Zasljepljujuća svjetlost obasjala je na nekoliko trenutaka tajgu snažnim svjetlom, poput dnevnog, nakon kojeg je uslijedila eksplozija takve siline da je udarni val, dolazeći s visine od 32 kilometra, sve kuće na desetke kilometara uokolo ostavio bez stakla na prozorima. Istraživači koji su se probili do mjesta eksplozije kjeg je zabilježio američki satelit putem su vidjeli borove s potrganim vrhovima i granama. Međutim, kad su instrumenti pokazali da su došli na odredište, nisu mogli pronaći krater, pa čak niti išta drugo što bi mu sličilo. Na mjestu eksplozije nije bilo velike količine drveća iščupanog s korijenjem jer se prva eksplozija dogodila na puno većoj visini od Tunguske te je uspješno odbila meteor od naseljenih mjesta.
Međutim, lovci Dmitry Sassoon i Piotr Fiodorchuk opazili su dosta stabala iščupanih iz korijena, naročito na vrhovima brežuljaka, jugoistočno od mjesta kojeg su posjetili istrazivači.