Generiranje statičkog elektriciteta u potpunosti ovisi od atmosferskih uvjeta i trenja. Kada je Hram sagrađen prvi put, različiti slojevi prekrivača su nabacani jedan preko drugog da bi se stvorio vanjski omotač. Kozije runo kao abrazivniji materijal, postalo bi pozitivno naelektrizirana statičkim elektricitetom, koji bi se potom proširio na svaku provodljiv površinu. Zidovi, namještaj kovčeg – sve je naelektrizirana pozitivnim statičkim elektricitetom. Inicijalna akumulacija statike bi bila vrlo slaba, ali bi zadržala svoj eventualni potencijal. Pod određenim atmosferskim uvjetima, to početno naboj bi se dramatično povećalo i zahvaljujući statici generiralo i akumuliralo u prekrivačima.
Naboj bi polako raslo po unutarnjim površinama i unutar Kovčega. Kada naboj u Kovčegu postane dovoljno jako da prevaziđe otpor zraka između dva kerubina, preskočilo bi prazninu između njihova dva krila i nastalo bi pražnjenje. Efekt bi bio intenzivno raspršivanje izuzetno sjajnog svjetla prilično dugog trajanja i snage, praćeno bukom i toplinom. Inicijalno pražnjenje Kovčega bi pohranjivali i održavali pozitivno nabijeni zidovi i zastori u okruženju. Korona bi polako počela blijedjeti u trenutku kada se akumulirana energija potroši.Zavisno od uvjeta, čitav ciklus bi se ponavljao.
Ključ uspješnosti ove operacije je otpor zraka. Zahvaljujući svojoj veličini i činjenici da je uzemljen, kovčeg se ponaša kao katalizator ili okidač. Tajna je u otporu zraka unutar kovčega i udaljenosti između krila kerubina, koja se može podešavati. Dulje bi potrajalo da električni naboj u Kovčegu prevlada otpor zraka, nego da se naelektrise unutrašnjost hrama. Do trenutka kada je Kovčeg spreman za pražnjenje, unutar Hrama je već stvorena ogromna akumulacija elektriciteta.
Čitava struktura i svrha Hrama je bila namijenjena akumulaciji ogromne količine statičkog elektriciteta. Sve u vezi ove građevine je osmišljeno tako povećati i pojača ovu energiju do maksimuma. Unutar strukture Kovčeg je odigrao glavnu ulogu kao katalizator, ali je ipak bio samo jedna komponenta većeg sustava. Van zidova Hrama u čijem je okruženju stvoren funkcionirati punomsnagom, Kovčeg je imao ograničenu primjenu i korišten je, najvjerojatnije, samo kao simbol. Donekle je ironično da je toliko mnogo pažnje godinama bilo usmjereno na misteriju zavjetnog Kovčega, a da je on u stvari bio ključ daleko veće tajne drevnog svijeta. Tajne koja do sada nije ni ramatrana – tabernakula usred divljine i pustinje.
I kovčeg i Hram su izvanredno dizajnirani dijelovi tehnologije koja koristi snagu prirodnih elemenata jednostavno i učinkovito, ali u posebne svrhe. Sve što ima veze s ovom kontrukcijom i primjenom tehnologije, svodi se na ono što znamo i razumijemo o konceptima i realnosti drevnog svijeta. Danas, nama nema ništa fantastično ili izvanzemaljski u ovom priči, međutim ljudima onog vremena ovo je bilo nešto nestvarno.
Postojanje takve tehnologije prije više od 3.500 godina i očito inteligentan način na koji je električna energija prikupljana i korištena, sasvim sigurno ukazuje da još uvijek nismo otkrili sve tajne drevnog svijeta – a izgleda da ih je imao više nego što smo ikada mogli i pretpostaviti.
I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator. (Izlazak, 40:35)