Mađarski pjesnik i političar, Sándor Petőfi, napisao je:

“Meni sudbina daje žlicu uvijek kad nemam juhe i obratno.”

Već sam više puta rekla kako nema duha i duhovnosti bez duhovitosti, a duhovitost na vlastiti račun izvrsan je pokazatelj probuđenosti i svjesnosti. Pa, žalite li se vi i koliko na vlastitu sudbinu?

No raščlanimo najprije pojam sudbine.
Sudbinu obično opisujemo dogadjajima nad kojima nemamo kontrolu, dogadjajima koji upravljaju našim životima.
Je li baš tako?

Tri božice sudbine, Grcima poznate kao Mojre, a Rimljanima kao Parke, kontrolirale su metaforičku nit života svakog smrtnika Vjerovalo se kako se pojavljuju tri noći nakon rođenja djeteta kako bi odredile smjer, pa čak i duljinu njegovog života. Heraklit je, pak, tvrdio kako je znak nekog čovjeka njegova sudbina. Volim mitologiju. Smatram je jedinom pravom ljudskom poviješću. Mada vjerujem u postojanje sudbine, priklonit ću se i Heraklitu.

No, da pojasnim. Čini mi kako sudbinu određuje više faktora. Jedan je plan kojeg je naša duša imala za ovaj život, a čiji je neizostavni dio karma, kao posljedica prošloživotnih djelovanja. Drugi bi bio obitelj u koju smo došli, odnosno, okruženje u kojem smo rođeni i živimo, mjesto i vrijeme postojanja na planetu, naše osobne želje, rad i ponašanje, posebno odnos prema sebi i svom životu, te stupanj samodiscipline koji posjedujemo itekako utječu na našu sudbinu.

Svakodnevno donosimo male izbore tijekom života, svidjalo nam se ili ne u ključnim trenucima zaokreta donosimo velike odluke, velike za nas, a možda i za druge ljude. Sve su to načini na koje utječemo, čak i mijenjamo sudbinu. Ali, ako bih morala cijelu ovu priču skratiti samo na jednu rečenicu, onda bi ona glasila: sudbina je odredjena nacrtom koji je naša duša napravila za ovaj život, ali možemo je mijenjati iznutra jedinim i najvažnijim izborom kojeg imamo svaki dan: biti dobri ili ne .
U tom smislu, zaključila bih kako je slobodna volja spremnost slijediti svoju sudbinu. I da završim s još jednim citatom, ovoga puta američke glumice Goldie Hawn:

“Sudbinu često susrećemo na cesti kojom smo krenuli baš zato da bismo je izbjegli”.