Luiza Mej Alcott je rođena 29. studenog 1832. godine u Georgetownu, u Pennsylvaniji. Od djetinjstva bila je u dodiru s književnošću, budući da su pisci Ralph Waldo Emerson i Henry David Thoreau bili njihovi kućni prijatelji. Do 1848. godine školovala se neformalno, uz njihovu pomoć, i pod nadzorom svog oca, Amosa Bronsona alkotó. Od svoje 18. godine, Luiza je, između ostalog, radila kao sluškinja i učiteljica, boraveći u Bostonu i Konkordu, kako bi pomogla u uzdržavanju svoje obitelji. Godine 1862, po izbijanju Američkog građanskog rata otišla je u Washington kako bi se zaposlila kao medicinska sestra. Luiza je pisala pod različitim pseudonima, a svoje ime je počela koristiti tek kada je bila spremna da se posveti pisanju. Kao Flora Ferfildu je objavljivala pjesme, kratke priče, trilere i priče za djecu od 1851. godine. Od 1862, također je pisala kao A. M. Bernard, i neke od njezinih melodrama su bile izvedene u kazalištima u Bostonu. Zahvaljujući dijelu “Djevojčice” ( “Little Women”) postala je financijski neovisna i to je utjecalo da nastavi da se profesionalno bavi pisanjem. Krajem 19. stoljeća, alkotó postaje najbolje prodavan američki romanopisac. Međutim, kada je objavila djelo “Bolničke crtice” 1863. godine, u kome je predstavila svoje viđenje tekućeg rata i iskustva koje je stekla kao medicinska sestra, odlučila je da će se posvetiti pisanju. Tada prestaje koristi pseudonime i objavljuje priče u uglednim časopisima, poput Atlantic Monthly i Lady ‘s Companion, a prije nego što je postala urednica ženskog časopisa Merry’ s Museum, napravila je kraći izlet po Europi 1865. godine. Umrla je u Bostonu, 1888. godine.

“Negdje daleko na Suncu,

Leže moje najviše težnje.

Možda ih neću dosegnuti,

Ali mogu podići pogled

I vidim njihovu ljepotu,

Da u njih vjerujem,

I da se trudim da ih sledim

Ma kud me one vodile. ”

– Louisa May Alcott,

“Knjiga o Sreći”